Jačanje eura posle prvog kruga predsjedničkih izbora u Francuskoj, pošto je centrista Emanuel Makron osvojio najviše glasova, s izgledima da u drugom krugu pobijedi kandidatkinju desnice Marin Le Pen, pokazuje koliko je zajednička evropska valuta podložna različitim uticajima od ekonomskih do političkih. Zbog toga ne čudi sve veća zabrinutost ekonomista za sudbinu eura, ukoliko u Francuskoj pobijedi desnica – opcija, koja se zalaže za izlazak te zemlje iz EU. Međutim, imajući u vidu pozitivne ekonomske parametre EU, čini se da će euro i ovoga puta uspješno prevazići izazove, sa kojima se suočava.
Izbori u Francuskoj predstavljaju test za opstanak evropske ideje i stoga su investitori širom svijeta s pažnjom pratili rezultate prvog kruga predsjedničkih izbora, strahujući da bi talas populizma, posle izbora Donalda Trampa za predsjednika SAD i Bregzita, mogao da dovede do pobjede antievropske kandidatkinje, čime bi bila dovedena u pitanje budućnost Evropske unije. Ipak, očekuje se da će Makron pobijediti Le Pen u drugom krugu. Posle vođstva Makrona u prvom krugu, vrijednost eura je u jednom trenutku skočila na 1,09 dolara, najviše u posljednjih pet mjeseci, a evro je ojačao i u odnosu na jen, sa 117,07 na 119,40.
Izazovi zajedničke valute
Njemačka je već neko vrijeme na udaru zbog odličnih ekonomskih rezultata, prije svega, rekordnog suficita u trgovinskoj razmjeni sa svijetom, koji iznosi čak 253 milijarde eura. Zbog toga je optužena da koristi potcenjeni euro, kako bi povećala vrijednost svog izvoza. Istine radi, treba reći da potcijenjen euro i niske kamatne stope predstavljaju deo monetarne politike Evropske centralne banke, koja na taj način pokušava da podstakne privredni rast. Stoga bi izvozni uspjeh Njemačke prije trebalo pripisati kvalitetnim proizvodima i kompanijama, koje svojim višedecenijskim poslovanjem, garantuju uspješan rezultat, jer su u svijetu prepoznatljive i postale su brend. Tačno je i da je potcenjen euro doprinio tome, jer pojeftinjuje njihove proizvode na međunarodnom tržištu, ali to nije ključni razlog za njemački uspjeh. Analitičari “IFO instituta” su ocijenili da je euro potcijenjen u odnosu na ostale valute za oko 20 odsto, a u samoj zoni eura Njemačka je potcijenjena za još 17 odsto.
Iako se tvrdi da potcijenjen euro koristi samo Njemačkoj to nije baš sasvim tačno. Činjenica je da bi i Grčka, koje je opterećena dugovima i koja ih vraća u eurima, bila bi još zaduženija da je euro skuplji, imajući u vidu stanje njene privrede. Pa čak i opcija, za koju se zalažu neki grčki ekonomisti da ta zemlja treba da napusti eurozonu i vrati svoju valutu – drahmu, nije povoljna. Naime, Grčka bi i u tom slučaju morala kredite vraćati u eurima, pa bi nepovoljan kurs drahme prema euru, dodatno otežao položaj te zemlje.
Zajednička valuta predstavlja ostvarenje sna, ali je teško održati
Temelj zajedničke valute udaren je 1992. godine Mastriškim sporazumom, ali sama ideja postoji još od 1969. godine. Tadašnja Evropska zajednica je ministru finansija Luksemburga Pierru Werneru naložila da predloži plan kako da se zemlje odreknu nacionalnih valuta i prihvate zajedničku. On je još tada predvidio probleme s kojima se danas euro suočava. Prvi problem je nastao kod predloga da Evropski parlament odlučuje o budžetu EU, ali i budžetima zemalja članica, kao i o porezima, ekonomskim politikama. Tada su se na jednoj strani našle Njemačka i Holandija, koje su zagovarale čvršću vezu u pogledu zajedničkog odlučivanja o ekonomiji svih zemalja, dok su Francuska i Italija bile spremne da private samo zajedničku finansijsku politiku, što je podrazumijevalo i zajedničku valutu. Evropski parlament danas odlučuje o budžetima zemalja članica, ali to nije tako centralistički, kako je bilo zamišljeno, već se uglavnom svodi na njihovu analizu prema zacrtanim parametrima o deficitu i javnom dugu, i to u kontekstu njihovog uticaja na stabilnost eura.
Slučajno ili ne, najveći zagovornik zajedničke valute danas je Njamačka, koja ima dominantnu ulogu u EU. Način na koji je do sada nemačka kancelarka Angela Merkel branila euro i zalagala se opstanak eurozone, pa čak i kad je prezaduženoj Grčkoj trebalo odobriti novi zajam od 86 milijardi eura, kako bi vraćala stare dugove, govori da će euro preživeti. Kriza će uvjek biti, od ekonomskih do političkih, ali su u prethodnom periodu sve prevaziđene, pa se može očekivati da će i ova najnovija. Euro je uspio da prođe kroz sve političke nesigurnosti u prvoj polovini 2017. godine zbog očigledne snage ulaznih podataka iz cijele Evrope i saopštenja Evropske centralne banke da su se prognoze znatno poboljšale. Ekonomisti vjeruju da čak i bauk desnice, koji se nadvio nad Francuskom, ne može da ugrozi euro, jer nemaju podršku u parlamentu za izglasavanje referenduma o napuštanju EU. Stoga analitičari u trećem kvartalu očekuju značajan rast vrijednosti eura. EU trenutno ima veliki suficit na računu, ECB se kreće ka novoj monetarnoj politici, a Centralna i Istočna Evropa nastavljaju sa dobrim rezultatima, uz prosječne nivoe rasta iznad 3 odsto. Sve su to razlozi, koji idu u prilog opstanku eura.
Ekonomski online
