Uspješna preduzeća dobro posluju zato što ne prave izolovane planove za poslovanje već integrišu ciljeve i aktivnosti, ostvaruju dobru strukturu komunikacije u okviru preduzeća i povezuju pojedinačne planove u veću cjelinu, što je osnov za rast i unaprjeđenje poslovanja.
U razvoju malog i srednjeg preduzeća može se prepoznati nekoliko faza povezanih sa percepcijom vlasnika o ciljevima, težnjama i uspješnosti poslovanja.
- U prvom stadijumu razvoja fokus je na prodaji i sve aktivnosti su podređene prodajnom rezultatu i podizanju prodaje;
- Sljedeći period povezan je sa kalkulacijom zarade i težnjom njenog maksimiziranja kroz podizanje prodajne cijene;
- U trećem razdoblju dolazi se do zaključka da su mogućnosti za prodaju i podizanje zarade ograničene, pa se sprovodi optimizacija troškova;
- Preduzeće je dostiglo zrelu fazu poslovanja, kada vlasnici spoznaju da se maksimalni prinos na sredstva koja su angažovali postiže sveobuhvatnim pristupom prihodovne strane, optimizacije troškova i sagledavanjem izvora i strukture finansiranja.
Du Pont analiza i holistički pristup upravljanju preduzećem
Primjena Du Pont analize omogućava donošenje efikasnih finansijskih odluka. Procesni pristup zagovara integraciju organizacionih djelova, ciljeva, planova i aktivnosti, tzv. holistički pristup, svijest o cijeloj organizaciji. Holistički pristup upravljanju obuhvata sve napore da se upravljanjem procesima omogući ostvarivanje strateških ciljeva poslovnog sistema.
Du Pont analiza predstavlja jedan od integrisanih sistema koji poslovanje preduzeća posmatra u cjelini, a ne samo preko pojedinih aspekata poslovanja.
Identifikovanjem procesa i vezivanjem za faktor formule identifikuje se i uticaj procesa bilo na Obrt imovine ili Profitnu stopu, a u krajnjem smislu i na Prinos na sredstva koje je vlasnik angažovao, i to je glavni zadatak menadžmenta kompanije koja teže uspjehu i unaprjeđenju.
Funkcionalno organizovanje kroz profitne i cost centre, planiranje i praćenje planova je model po kome rade uspješna preduzeća, ali uz maksimalno poštovanje sveobuhvatnosti i postizanja zajedničkih ciljeva kompanije, a ne pojedinačnih sektorskih.
Međutim, shvatanje pojedinačnog sektora o jednakosti ciljeva kompanije sa pojedinačnim ciljevima je dugoročni proces, koji zahtijeva izradu jasnih planova. Stav prema izradi planova se povezuje sa veličinom preduzeća, te:
- Pozitivan stav imaju akcionarska društva i velika preduzeće je im praćenje planova predstavlja uspješan instrument za ocenu uspješnosti pojedinih dijelova preduzeća i njihovih menadžera;
- Negativan stav je karakterističan za mala preduzeća jer smatraju da za planiranjem nema potreba, da to iziskuje velike trošove i napore;
Cost centri ili troškovni centri su zaduženi za planiranje svojih aktivnosti i troškova koji moraju da prate planirane prihodovne aktivnosti.
Kompanije iz segmenta mikro i malih preduzeća nisu naviknuta da planiraju troškove, pogotovo ne u dugom roku. Okvirnim planom troškova smatraju se ad hoc analize za veća ulaganja. Smisao planiranja troškova je da se za svaku organizacionu jedinicu utvrdi realan trošak potreban za izvršenje aktivnosti u cilju ostvarenja prihoda.
Biljana Lazarević, Senior Consultant u konsalting kompaniji “Casa Forte”
Ekonomski Online