Iako je tokom prethodne godine, a naročito posle pobjede Donalda Trampa na predsjedničkim izborima u SAD, dolar ojačao za oko 20 odsto, njegova vrijednost varira iz nedjelje u nedjelju. Stručnjaci smatraju da bi najava FED-a da će u ovoj godini više puta povećati kamatne stope trebalo da podstakne snažniji rast američke nacionalne valute, ali to se, ipak, nije desilo. Razloge možda treba tražiti u ekonomskoj politici nove administracije u Vašingtonu, čiji prvi potezi ukazuju da će se prije zalagati za slab, nego za jak dolar, jer u tome vidi rješenje za trgovinski deficit, koji je prošle godine premašio 500 milijardi dolara, što je najviši nivo u posljednje četiri godine.
Na valutnim tržištima dolar je ojačao, nakon što je najveća američka agencija za zapošljavanje ADP objavila da je u privatnom sektoru u februaru ove godine otvoreno 298.000 novih radnih mjesta, znatno više nego što se očekivalo. To znači da će FED na sjednici, koja će se održati 14. i 15. marta, najvjerovatnije donijeti odluku o ponovnom povećanju kamatne stope, pošto i podaci o privrednom rastu i inflaciji idu na ruku toj odluci. U iščekivanju najnovije odluke FED-a dolar je ojačao u odnosu na ostalih šest najvažnijih svjetskih valuta, pa se njegova cijena u “korpi valuta” kreće oko 102,11 bodova. Posmatrano pojedinačno cijena dolara prema japanskoj valuti dostigla je 114,55 jena, dok se kurs eura kreće oko 1,0540 dolara.
U decembru prošle godine Odbor za otvorena tržišta američke centralne banke Federalnih rezervi (FOMC) povećao je ključnu kamatnu stopu, po kojoj banke međusobno posuđuju novac, za 0,25 procenata, na raspon od 0,50 do 0,75 procenata. Ta odluka je donijeta na osnovu podataka da je u 2016. godini otvoreno gotovo dva miliona novih radnih mjesta, a da se očekuje povećanje inflatornih pritisaka, jer je novi predsjednik SAD najavio ubrzanje ekonomskog rasta, brže zapošljavanje, veće plate i ogromnu infrastrukturnu potrošnju.
Dolar na klackalici
Posle Trampove pobjede na predsjedničkim izborima, dolar je jačao, prije svega, zbog obećanja da će biti smanjeni porezi i povećana izdvajanja za infrastrukturu, što za cilj ima veći privredni rast. Potom je naišao period kad je dolar slabio, pa rastao, pa opet padao, a činilo se da je to u direktonoj vezi sa izjavama novog predsjednika SAD. Tako je na pad vrijednosti dolara uticala Trampova izjava da jak dolar šteti američkim kompanijama, jer slabi njihovu konkurentsku poziciju na inostranim tržištima. Na slabljenje američke valute utiče i najavljena politika protekcionizma, koja bi mogla da dovede do trgovinskih ratova, što bi se negativno odrazilo na finansijska tržišta, pa se investitori okreću sigurnijim valutama kao što je švajcarski franak.
S druge strane, pošto FED već treći put u posljednjih godinu i po dana podiže kamatne stope, a najavljeno je njihovo povećanje još nekoliko puta do kraja godine, dolar bi opet trebalo da jača. Naime, po pravilu, kad raste vjerovatnoća podizanja kamatnih stopa – valuta jača, jer investitori preferiraju da kapital drže u valutama, koje nose viši prinos. U posljednjih mjesec dana, dolar je u odnosu na euro i britansku funtu ojačao 3 odsto, a u odnosu na švajcarski franak 2 odsto, upravo zbog očekivanja rasta kamatnih stopa. Za razliku od Trampa, FED je, po svemu sudeći, odlučan u namjeri da podrži jak dolar. Stručnjaci smatraju da bi ta vrsta “klackalice” između Trampa i FED-a mogla najviše da šteti upravo američkoj privredi.
Šta je bolje za američku privredu – jak ili slab dolar?
Trgovinski deficit SAD u 2016. godini povećan je za 0,4 odsto u odnosu na 2015. godinu, na 502,3 milijarde dolara, što je najviši nivo u protekle četiri godine. To predstavlja 2,7 odsto bruto domaćeg proizvoda. Tramp je okrivio američku trgovinsku politiku za gubitak radnih mjesta u američkim fabrikama, ali stručnjaci smatraju da najavljene protekcionističke mjere neće smanjiti američki trgovinski deficit.
U Trampovim izjavama dominira stav da su “dobra radna mjesta” u američkom proizvodnom sektoru izgubljena zbog konkurencije usljed uvoza i preferencijalnih trgovinskih sporazuma, pa jačanje dolara nije dobro. Međutim, za to ne postoje valjani argumenti. Prvo, broj radnih mjesta je u direknoj vezi sa trgovinom, a većina radnih mjesta, koja danas postoje, nestala bi bez uvoza. S druge strane, kad američke kompanije uvoze proizvode, koje je proizvela niskokvalifikovana radna snaga po povoljnijoj cijeni nego što bi koštalo da ih same proizvedu, one mogu smanjiti cijenu svog finalnog proizvoda, čime jačaju sopstvenu konkurentnost.
Tako da uvoz robe s niskim troškovima ne “uništava” radna mjesta Amerikanaca, već ih zapravo podržava, jer kad kompanije imaju mogućnost ekspanzije, kao posljedicu poboljšane konkurentnosti na domaćem i inostranom tržištu, one otvaraju još više radnih mjesta. U suprotnom, kad moraju kupiti domaće inpute uz veće troškove, smanjiće im se dobit, što ograničava širenje poslovanja i novo zapošljavanje.
Ako SAD odluči da smanji uvoz i njihovi trgovinski partneri će smanjiti uvoz, jer ga više neće moći finansirati. Naime, prihodi od izvoza finanairaju uvoz u većini zemalja, stoga ako se smanji uvoz u SAD-u i izvoz SAD-a će imati srazmjeran pad. To će za posljedicu imati zatvaranje radnih mjesta i u izvoznoj industriji.
Glavni ekonomista njujorške konsultantske kuće “RDQ Economics” John Ryding smatra da “SAD jednostavno nemaju dovoljno radne snage i kapaciteta za značajnije smanjenje trgovinskog deficita, bez obzira na to kakav je kurs dolara, tako da će deficit vjerovatno rasti i u 2017. i 2018. godini”. Glavni ekonomista “MUFG Union banke” Chris Rupkey ističe da “protekcionizam i povećanje carina na robu, koja ulazi u SAD, vjerovatno neće generisati nova radna mjesta”.
Valutni obračun sa Njemačkom i Kinom
Trgovinski savetnik Bijele kuće Piter Navaro izjavio je da je Njemačka koristila potcijenjen euro da bi “iskoristila” SAD i EU, kao i da je smanjenje američkog deficita s Njemačkom jedno od najtežih trgovinskih pitanja. Njemačka je takve optužbe odbacila kao neosnovane.
Njemački izvoz je prošle godine iznosio rekordnih 1.210 milijardi eura, dok je trgovinski suficit iznosio 253 milijardi eura, a najveći trgovinski partner joj je Kina, sa kojom je ostvarena trgovinska razmjena u iznosu od 170 milijardi eura. Posle najnovijih optužbi iz Vašingtona, Berlin bi mogao da preusmjeri svoju ekonomsku politiku prema Aziji, piše Rojters. Naime, SAD su nekada bile glavni trgovinski partner Njemačke, a sada su na trećem mjestu sa razmjenom od 165 milijardi eura, iza Francuske, sa kojom je razmjena iznosila 167 milijardi eura. Međutim, za Njemačku su SAD i dalje najznačajnije tržište, jer je njihov udio u njemačkom suficitu, zajedno sa udjelom Velike Britanije, oko 40 odsto. Zbog toga je Njemačka “trn u oku” Trampove administracije.
I Kina je od strane nove američke administracije optužena za “valutnu manipulaciju”, odnosno, da namjerno slabi nacionalnu valutu da bi povećala izvozne rezultate. Stručnjaci smatraju da će Kina najvjerovatnije nastaviti da slabi juan za približno 5-10 odsto postepeno, ali ako bude prisiljena, kao odmazdu za politiku SAD, nije isključena još jedna „devalvacija“.
Biljana Blanuša, Ekonomski Online
