Novi američki predsjednik je od svog dolaska na vlast izazvao toliko haosa i neizvjesnosti da bi mu pozavidjeli i pravi teroristi. Zato ne iznenađuje zatečenost građana, preduzetnika, civilnog društva i vlade koji ulažu velike napore da na na sve to našli adekvatne odgovore. Svaki plan je privremen, jer Donald Trump još uvjek nije iznio detaljne predloge zakona, dok Kongres i sudovi tek treba da odgovore na poplavu njegovih uredbi. Ali prihvatanje neizvjesnosti ne znači poricanje ozbiljnosti situacije.
Naprotiv, sada je jasno da je sve što Trump kaže ili tvituje ozbiljno. Mnogi su se nadali da će on posle izbora napustiti ekstremne stavove iz svoje kampanje. Neki su mislili da će se ovaj kralj rijalitija promijeniti kada preuzme vjerovatno najmoćniju poziciju na svijetu. Nešto slično se dešavalo svakom novom američkom predsjedniku – bez obzira da li smo glasali za njega, jasno smo mu poručivali kakav želimo da on bude. Ali dok mnogi zvaničnici žele da se dopadnu svima, Trump nedvosmisleno pokazuje da namjerava da ispuni svoja izborna obećanja: zabrana imigracije muslimana, zid na granici sa Meksikom, novi pregovori o Sjevernoameričkom sporazumu o slobodnoj trgovini, opoziv Dodd-Frankovih reformi finansijskog tržišta i još mnogo toga sa čime se ne slažu čak ni njegove pristalice.
Povremeno sam kritikovao pojedine aspekte i bezbjednosnu i ekonomsku politiku poretka uspostavljenog posle Drugog svjetskog rata, zasnovanog na Ujedinjenim nacijama, NATO-u, Evropskoj uniji i nizu drugih institucija i odnosa. Ali postoji velika razlika između reformisanja ovih institucija i odnosa, kako bi svijet postao bolje mjesto za život, i plana da se one razore. Trump svijet dijeli na pobjednike i gubitnike. U stvari, globalizacija je, ako je dobro vođena, pozitivna sila: Americi je bolje ako je dobro i njenim prijateljima i saveznicima, Australiji, EU ili Meksiku. Ali Trumpov pristup prijeti da sve to preokrene, a tada će i Amerika biti na gubitku.
Ovaj pristup je jasan još od njegovog inauguracionog govora, u kome je insistiranje na mantri „Amerika na prvom mjestu“, uz provijavanje fašističkih tonova, potvrdilo njegovu posvećenost najpodmuklijim zamislima. Prethodna administracija je uvjek zastupala američke interese, ali je njena politika ipak bila vođena prosvećenim shvatanjem nacionalnog interesa, jer je vjerovala da američki građani imaju koristi od uspješne globalne ekonomije i mreže saveza sa zemljama posvećenim demokratiji, ljudskim pravima i vladavini prava.
Ako postoji tračak svjetlosti u Trumpovom mraku, to je novi osjećaj solidarnosti o suštinskim vrijednostima poput tolerancije i jednakosti, utemeljen na svijesti o prikrivenoj ili otvorenoj netrpeljivosti i mizoginiji koju otjelovljuju Trump i njegov tim. Ovo jedinstvo se pretvorilo u globalni fenomen, jer su Trumpa i njegove saveznike dočekali protesti širom svijeta. Američki savez za građanske slobode (ACLU), predviđajući da će Trump početi sa kršenjem ljudska prava, pokazao je spremnost da brani ključna ustavna načela poput prava na pravično suđenje, jednaku zaštitu i zabranu vjerske diskriminacije. U proteklih nekoliko mjeseci američki građani su ACLU donirali milione dolara.
Širom zemlje zaposleni i potrošači iskazuju zabrinutost zbog direktora kompanija i članova upravnih odbora koji podržavaju Trumpa. Američki korporativni lideri i investitori su postali Trumpovi lakeji. Na ovogodišnjem Svjetskom ekonomskom forumu u Davosu, mnogi su oduševljeno govorili o Trumpovim obećanjima o manjim porezima i deregulaciji, dok su svjesno izbjegavali kritiku njegove netrpeljivosti i ekonomskog protekcionizma. Ono što me je najviše zabrinulo je kukavičluk. Mnogi ljudi uznemireni Trumpovim potezima su odlučili da zaćute, u strahu od pada akcija svojih preduzeća pod rafalnom paljbom predsjedničkih tvitova. Sveprisutni strah je glavno obilježje autoritanih režima, a po prvi put ga osjećam i u Americi.
Vladavina prava, nekada apstraktan pojam za mnoge građane Amerike, dobija konkretne obrise. Vlada u pravnoj državi, kada namjerava da spriječi kompanije da izmještaju proizvodnju van zemlje, donosi zakone koji stvaraju odgovarajuće podsticaje i obeshrabruju nepoželjno ponašanje. Ona ne maltretira i ne prijeti pojedinim firmama i ne predstavlja ugrožene izbjeglice kao bezbjednosnu prijetnju. Vodeći američki mediji poput New York Timesa i Washington Posta za sada odbijaju da normalizuju Trumpov prezir prema američkim vrijednostima. Nenormalno je da SAD imaju predsjednika koji ne vjeruje u nezavisnost pravosuđa, koji najviše vojne i bezbjednosne zvaničnike zamjenjuje ekstremno desničarskim fanaticima i promoviše poslovne poduhvate svoje ćerke dok Sjeverna Koreja vrši balističke probe.
Kada ste neprestano zasipani besprizornim događajima i odlukama, lako je oguglati i preći preko dosadašnjih zloupotreba vlasti u očekivanju gorih koje tek dolaze. Najveći izazov je kako ostati budan i spreman kada kucne čas za pravi otpor.
The Guardian, 20.02.2017.
Preveo Miroslav Marković, Peščanik
