Profesor Isak Adižes je u jednom od svojih tekstova podijelio interesantnu ideju koja tjera na razmišljanje. On je rekao da kada smo neko vrijeme lišeni određene stvari skloni smo da tu stvar u budućnosti više tražimo. Kako je objasnio gladni imaju tendenciju da se prejedaju, a umorani da se prespavaju. U tom smislu zemlje koje su imale socijalistički ili komunistički sistem sada imaju tendenciju da budu više kapitalistički i potrošački orijentisane nego zemlje iz kojih ideja kapitalizma potiče.
Možda je time moguće dijelom objasniti potrošačko ponašanje u Crnoj Gori. Imajući u vidu prosječnu zaradu i opštu ekonomsku situaciju prikazanu brojkama moramo se zapitati: Zašto imamo najveću penetraciju mobilne telefonije? Zbog čega je odlična prodaja najnovije generacije pametnih telefona? Zašto kupujemo dva automobila po domaćinstvu iako živimo u gradovima u kojima možemo doći svuda biciklom? Zbog čega se ovako ponašamo uprkos činjenici da ne možemo platiti račune, poreze, ili u nekim ekstremnim slučajevima čak zadovoljiti osnovne ekonomske potrebe? Moguće da standardne mjere ekonomske politike ne mogu biti do kraja efikasne u Crnoj Gori jer se potrošači izgleda ponašaju suprotno osnovnoj Maslovljevoj hijerarhiji potreba.
Kada sam gladna prejedam sa brze hrane, ali ono što moje tijelo zapravo traži su proteini i vitamini. Privremeni osećaj ispunjenosti ne daje mom organizmu ono što mu je potrebno za zdrav razvoj. Tako je izgleda i u ekonomiji Crne Gore. Kada se tržište otvorilo raznolikost raspoloživih roba i marketing giganati su nas možda naveli da mislimo da nam treba više nego što je stvarno potrebno za dobar život. Potrošili smo novac uglavnom na uvezenu robu (jer je naša sklonost da konzumiramo uvozna dobra izuzetno visoka), umjesto da ga ulažemo ili sačuvamo. Dobro smo živjeli u jednom trenutku, ali zbog našeg privremenog ispunjenja sada naša ekonomija nije zdrava.
Privredama u tranziciji se preporučuje da uvoze tehnologiju i znanja iz razvijenih zemalja. Rečeno nam je da u cilju razvijanja i sticanja konkurentske prednosti, pa tako uspjeha u globalizovanom svijetu, moramo da: smanjimo troškove, povećamo brzinu proizvodnih procesa, povećamo produktivnost radne snage, privatizujemo javna preduzeća, štitimo tržište, povećamo konkurenciju itd. Međutim, koncentrisali smo se samo na jednu stranu tranzicije – stranu ponude. Na žalost, niko nas nije naučio kako da trošimo.
Naša tranzicija nije bila uravnotežena. U Crnoj Gori, u cilju povećanja ekonomskog rasta i dugoročnog boljitka, prije svega, treba da naučimo kako da trošimo.
Autor: Danijela Lazović
