Iako je životni standard u Crnoj Gori mnogo niži nego u zemljama Evropske unije, posljednjih dana primjetno je da su cijene određenih proizvoda kod nas više. Tako su, recimo, pojedine vrste mesa, mlijeka ili brašna jeftinije u Briselu ili Barseloni nego u Podgorici. Svjedoči to i tome da građani po namirnice idu u susjedne države. I sve to trebalo bi da zabrine nadležne, jer, ako se trend poskupljenja nastavi, kako poručuju naši sagovornici, mogu izbiti socijalni nemiri. Trgovački lanci i dalje bez komentara na svakodnevni rast cijena.
“Cijene u državama Evrope gdje je njihova minimalna zarada koliko dvije ili tri prosječne zarade u Crnoj Gori su iste ili čak imaju nižu cijenu neke namirnice – to je prosto nevjerovatno”, kazao je generalni sekretar Unije slobodnih sindikata Crne Gore (USSCG) Srđa Keković.
Da je ipak vjerovatno, reporterka TVCG uvjerila se u nekim od gradova širom Evrope.
Tako se, na primjer, kilogram brašna, za iste pare kao kod nas može kupiti i u Španiji ili Belgiji. Dok u našim prodavnicama, litar mlijeka, u zavisnosti od proizvođača, košta oko euro i po, u Briselu ili Barseloni može se naći i za euro ili čak manje. Slična situacija je i s mesom, pa se piletina u Briselu kupuje po povoljnijoj cijeni nego u Podgorici. I hrana za bebe jeftinija je nego u Crnoj Gori.
Cijena kašice u našim prodavnicama prosječno je 1,2 eura, dok se u Ljubljani ista kašica može kupitii za manje od eura. Hrana koja se koristi kao zamjena za mlijeko kod nas se prodaje za 20 eura, dok je u Skoplju, Briselu ili Barseloni čak 4 ili 5 eura jeftinija.
Osim hrane, i sredstva za ličnu higijenu u Crnoj Gori prodaju se po gotovo istim cijenama kao u zemljama Evrope. A za one koji vole slatkiše, zanimljiv je podatak da se u evropskim zemljama mogu zasladiti po mnogo nižim cijenama.
“Ja sam jedne prilike u Berlinu vidio da čokolada koja je u tom trenutku u Podgorici koštala 4,5 eura, tamo je bila 1,99. I sve ovo možda ne bi bilo čudno kada bi mjesečna primanja u Crnoj Gori bila kao i u ovim zemljama. Brojke, međutim, govore drugačije. Prosječna zarada bez poreza i doprinosa u našoj zemlji u julu je bila 797 eura, što je duplo ili čak troduplo manje nego u Sloveniji, Španiji ili Belgiji”, kazao je Keković.
I dok prosječna plata ne premašuje 800 eura, minimalna potrošačka korpa u junu je bila 818. Ako se tome dodaju i troškovi stanovanja, za četvoročlanu porodicu u Crnoj Gori mjesečno je potrebno više od dvije hiljade eura, poručuju iz Banke hrane.
“S istim novcem kupujemo sve manje artikala, tako da nije rijetko da u prodavnicama vidite ljude da kupuju na komad voće ili povrće ili meso na grame. Zaista je teško, posebno ljudima koji nemaju nikakva primanja”, kazala je Marina Medojević iz NVO Banka hrane.
I dok je vrtoglavi rast cijena danima aktuelna priča u Crnoj Gori, iz trgovinskih lanaca ni danas nijesu bili raspoloženi za komentar.
“Sigurno mogu da tvrdim jer sam dobio informacije od kolega iz trgovačkog sektora da su pojedine cijene nakon programa Evropa sad rasle i više od 100 odsto. Ako se nastavi ovakav trend, može da dođe i do socijalnih nemira što bi definitivno sve nas vratilo korak nazad”, istakao je Keković.
A da bi krenuli korak naprijed, umjesto nazad, neophodno je da država što prije preduzme mjere kako bi se ograničio rast cijena. Načina, poručuju sagovornici TVCG, ima, pitanje je samo da li postoji volja.
RTCG
