Povećanje kamatnih stopa od strane globalnih centralnih banaka, kako bi se obuzdala najveća inflacija u posljednje četiri decenije, izazvalo je ove godine pritisak na banke u Sjedinjenim Državama i Evropi. Povećanja kamatnih stopa su generalno pozitivna za zajmodavce ako mogu da prikupe više od kreditiranja nego što istovremeno plaćaju štedišama, ali ovaj put je bilo drugačije.
Neke banke su izgubile novac na obveznicama – čak i iz sigurnih američkih trezora. To je uznemirilo neke kupce, koji su brzo podizali novac, pod uticajem tehnologije i društvenih medija. Nekoliko banaka je propalo.
Program procjene finansijskog sektora (FSAP) Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) je ključni u nadzoru koji pomno prati rizike finansijske stabilnosti za svaku zemlju i mjeri njihovu otpornost. FSAP takođe procjenjuje da li nadzor finansijskog sektora, njegova regulacija, alati za upravljanje krizama i sigurnosne veze – poput hitne podrške likvidnosti i osiguranja depozita – slijede najbolje međunarodne prakse. FSAP uvijek “testira” potencijalne rizike za banke, a nedavno je poboljšao procjenu rizika nebankarskih finansijskih posrednika, kao što su menadžeri penzionih fondova, imovine i osiguravajuća društva.
Ovaj program MMF-a teče usred kontinuiranog povećanja kamatnih stopa centralnih banaka i potencijala da troškovi pozajmljivanja ostanu viši na duži period nego što investitori, preduzeća i domaćinstva očekuju. Ovo bi moglo da poveća rizike finansijske stabilnosti i utiče na rast, kao što je MMF napomenuo u julu.
Tržišna volatilnost
Brzo pooštravanje monetarne politike moglo bi učiniti nestabilnim tržišta obveznica, kao i derivate kamatnih stopa. Čak i vrijednost sigurnih hartija od vrijednosti američkog trezora opada za čak 30 odsto u slučaju kada prinosi rastu za 400 baznih poena – što predstavlja stvarni šok za prinose desetogodišnjih obveznica trezora od 2020. godine.
Prije marta MMF je isticao rizike od ovakvih promjena na tržištu obveznica za nebankarske finansijske institucije. Mnoge od njih imaju velika ulaganja u obveznice i pate od gubitaka pri vrednovanju. Investicioni fondovi su oni koji bi se prvi mogli suočiti sa brzim otkupom – „bjekstvom“ – jer njihovi klijenti mogu brzo da napuste neprofitabilne fondove.
Povlačenje sredstava je rijetko za društva za penziono i životno osiguranje jer osiguranici moraju snositi kazne zbog prijevremenog povlačenja. Međutim, kompanije koje koriste derivate i druge složene transakcije za povećanje prinosa mogu imati problema zbog poziva na maržu jer bi morali da da obezbijede gotovinu ako ti instrumenti izgube vrijednost – kao što se dogodilo za neke penzione fondove u Ujedinjenom Kraljevstvu prošle godine.
Uz to, događaji u martu podsjetili su nas na značaj „bjekstva“ iz banaka. Regulatorne reforme nakon globalne finansijske krize zahtijevale su od banaka da čuvaju više gotovine i obveznica. Nadalje, nakon globalne finansijske krize, u mnogim zemljama banke sada mogu lakše da se zadužuju kod centralnih banaka kako bi izbjegle prodaju obveznica na tržištima u padu. Ipak, u slučaju Banke Silicijumske doline, ove mjere zaštite nisu dobro funkcionisale. Vrijednost njenih obveznica je pala usljed brzog monetarnog pooštravanja, što je pogodilo zaradu, kapital i rezerve gotovine. Štediše su uvidjele ove probleme i povukli sredstva. Banka nije bila spremna da pristupi rezervama za likvidnost kod centralne banke na vrijeme i – propala je, kao i drugi američki zajmodavci.
Bolje mjerenje
Gledajući ove slučajeve, vidimo tri važne evolucije u FSAP procjeni rizika:
– Analize rizika treba više da se pozabave potencijalno ranjivim manjim finansijskim institucijama, počevši od procjene poslovnih modela i pitanja vezanih za upravljanje rizicima. Na primjer, američke vlasti su u 2019. ublažile zahtjeve za testiranje otpornosti na stres za male i srednje banke, što je MMF kritikovao u preporukama nakon američkog FSAP 2020. godine. Kao rezultat, godišnji stres test Federalnih rezervi i američki FSAP za 2020. nisu uključivali Banku Silikonske doline i druge slične manje banke.
– Analize bi trebalo pomno da prate međusobne veze stresa tržišta imovine, zarada finansijskih institucija i njihovog tekućeg rizika – posebno za banke. Standardni FSAP stres testovi uzimaju u obzir stres na kapital banke i preuzimanje rizika, ali ne uzimaju u obzir u potpunosti njihovu interakciju.
– FSAP bi trebalo da budu unaprijeđeni kao bi se razumjelo prelivanje rizika finansiranja kroz finansijske institucije – preciznije, rizicima likvidnosti u cijelom sistemu. Na primjer, turbulencija na tržištu obveznica mogla bi izazvati stres za likvidnost u nekim kompanijama, a zatim se preliti na cijeli ekosistem kroz prodaju imovine, smanjujući time svoje cijene i povlačeći jedna od druge finansijska sredstva. U nekoliko FSAP je primijenjen jednostavan, novi sistemski alat za testiranje stresa likvidnosti, što je učinjeno u Turskoj, Jordanu, Čileu i na Filipinima. Takođe, FSAP Meksika za 2022. imao je prilagođeniji pristup i sagledavao je uticaj odliva kapitala kako su se globalne stope i finansijski uslovi pooštravali. Slično, američki FSAP za 2020. ispitao je kako previranja na tržištima korporativnih obveznica pojačavaju ili ublažavaju investicijski fondovi, banke i osiguravajuće kuće.
FSAP će nastaviti sa inkorporiranjem međunarodnih standarda koji za regulaciju i nadzor, te upravljanjanje krizama. Prethodni FSAP za SAD i Švajcarsku potcrtali su regulatorne i nadzorne nedostatke koji su se otkrili kroz bankrote ranije ove godine. Oni su naglasili da, iako su nakon globalne finansijske krize principi koji su u osnovi regulatornih reformi ostali odgovarajući, finansijski supervizori možda nisu bili spremni, imali pravnu podršku i resurse da vrate problematične banke na pravi put.
FSAP u 2023.
Ove godine MMF-ov program FSAP pokriva četiri ekonomije sa sistemski važnim finansijskim sektorima koji se moraju procjenjivati svakih pet godina: Belgija, Finska, Švedska i Turska. Dobrovoljno će učestvovati i Bocvana, Ekvador, Kazahstan, Island, Jordan, Maldivi i Panama. U toku je i priprema za FSAP 2024. koji će uključivati obavezne zemlje poput Kine, Indonezije, Japana, Luksemburga, Holandije, Saudijske Arabije i Španije.
Dubinski i sveobuhvatni nadzor finansijskog sektora sada bi trebalo da bude još vredniji nego inače, s obzirom na povećanu pažnju finansijskoj stabilnosti u velikom globalnom ciklusu pooštravanja monetarne politike.
Izvor: MMF/T.Adrian, H.Oura
Prevod: Bankar.me