Nedavno saopštenje Ministarstva finansija da je trgovina kriptovalutama nelegalna u Crnoj Gori zbog nedostatka zakonske regulative naišla je na osudu stručne javnosti i trgovaca kriptovalutama, koji tvrde da je ovaj vladin resor pokazao dozu neznanja.

Iz ministarstva na čijem je čelu Aleksandar Damjanović istakli su da očekuju da se u ovaj problem uključi i Centralna banka, sa aspekta svojih nadležnosti, kao i Ministarstvo unutrašnjih poslova (MUP), odnosno Uprava policije (UP) i njihova Finansijsko-obavještajna jedinica (FOJ), posebno imajući u vidu sumnje u moguće transakcije pranja novca pomoću kriptovaluta i činjenice da se pojedina lica koja se bave ovim djelatnostima trenutno nalaze u Crnoj Gori, a istovremeno su pod međunarodnim istragama ili krivično-sudskim procedurama.

Advokatica i doktor prava ekonomije i preduzetništva Nina Radulović u razgovoru za “Dan istakla je da ponekada zaista fascinira stepen improvizacije kod tumačenja prava sa zvaničnih adresa.

-Pravo je po prirodi konzervativno i razvija se sporije od života, koji je uvijek dinamičniji i karakterističan po spontanom napretku raznih segmenata, od etike do ekonomije. Zbog toga je jedno od osnovnih pravila našeg pravnog sistema, kao i globalno u modernom pravu, da je dozvoljeno sve što nije zabranjeno. U protivnom, da kojim slučajem nepostojanje regulacije podrazumijeva zabranu neke pojave ili djelatnosti, imali bismo “prevenciju razvoja, što je apsolutni nonsens. Takav pristup bio bi i u suprotnosti sa Ustavom zagarantovanom slobodom preduzetništva, predviđenom članom 59, kojase može ograničiti samo ako je to neophodno radi zaštite zdravlja ljudi, životne sredine, prirodnih bogatstava, kulturne baštine ili bezbjednoeti i odbrane Crne Gore, i to opet samo zakonima i drugim propisima, a nikako proizvoljno – ukazala je Radulović.

Ona ističe i da se odmah uočava kardinalna kontradiktornost kod kvalifikacije kriptomata od strane organa javne uprave, jer ga apriori prepoznaje kao nelegalan zbog odsustva regulative, a zatim mu priznaje status legalnosti jer se prljavi novac može prati samo kroz legalan posao.

-Ovdje j’e glavno pitanje da li je trgovina kriptovalutama preko kriptomata rizičnija u pogledu pranja novca od ostalih biznisa. Odgovor je relativan! Prljavi novac jednako može da se pere u nekoj kafanici kao i preko kriptomata. Recimo da kriminalac svakodnevno naručuje po 500 kafa, a iza kulise je vlasnik ili suvlasnik kafane koji prihoduje legalan profit od kafe. Tako prljavi novac postaje čist, ali to ne znači da nekome možete zabraniti da drži kafanu, a još manje da pije kafu. Isto je i sa kripto-trgovinom. Ono što kao vlast možete dauradite jeste da konkretnog sumnjivca, na osnovu indicija, stavite pod istragu, tj. odredite mjere tajnog nadzora i prikupljate dokaze za pranje novca. Ako ih bude bilo, podići ćete optužnicu kaže Radulović.

Ona podsjeća da član 6 Zakona o platnom prometu definiše elektronski novac kao elektronski i magnetno pohranjenu novčanu vrijednost izdatu nakon prijema novčanih sredstava radi izvršavanja platnih transakcija, koja čini novčano potraživanje prema izdavaocu tog elektronskog novca i koju prihvata fizičko ili pravno lice koje nije izdavalac tog elektronskog novca.

-Na ovaj način postiže se konverzija običnog novca u elektronski radi olakšanog platnog prometa. Za nadzor nad uslugama vezanim za elektronski novac, tj. izdavanjem i platnim prometom, nadležna je Centralna banka, shodno članu 14 stav 1 tačka 46) Zakona o Centralnoj banci. Međutim, to niJe isto što i “digitalna imovina definisana EU regulativom 2023/1114 o tržištima digitalne imovine, usvojenom u maju ove godine istakla je Radulović.

Kako je pojasnila, u kontekstu ove regulative “kripto-imovina je digitalni prikaz vrijednosti ili prava koje se može prenijeti i pohraniti elektronski pomoću tehnologije distribuirane knjige (eng. ledger), ili slične tehnologije (digitalni sitem za bilježenje transakcija imovine u kojem se transakcije i njihovi detalji bilježe na više mjesta u isto vrijeme).

-Regulativa poznaje nekoliko vrsta digitalne imovine, a glavna razlika u odnosu na elektronski novac koji pominje crnogorsko zakonodavstvo jeste što digitalna imovina ni u kom slučaju ne može biti ekvivalent sa valutom koju izdaJe centralna banka neke države. Uzimajući u obzir navedene propise na nacionalnom i evropskom nivou, takođe treba imati u vidu da problematični kriptomati omogućavaju trgovinu digita lnom imovinom koju izdaju strana privredna društva. Dakle, ne bave se izdavanjem elektronskog novca, niti je njihova svrha omogućavanje platnog prometa, pa nisu u nadležnosti CBCG rekla je Radulovć.

Ona smatra da je vrlo dobro da imamo ambicije zausklađivanje zakonske regulative sa EU i da je to za pohvalu.

-Predugo smo već u procesu tranzicije, u toku koje vječito kaskamo za Evropom. Bilo bi lijepo da konačno u nečemu uhvatimo korak. U principu, treba da u nacionalno zakonodavstvo prenesemo pravni okvir iz EU koji u “de minisis standardima reguliše predmetnu materi ju i upodobimo ga nacionalnom sistemu. U susjednoj Srbiji već imaju Zakon o digitalnoj imovini iz 2020. godine, iako nijesu članica EU. Da li će komšije prije nas stići da upodobe svoj postojeći zakon EU propisu, ili ćemo miuspjeti prije da donesemo potpuno nov EU harmonizovani zakon iz ove tematike, stvarno ne bih znala da vam kažem – kazala je Radulović.

Kriptovalute posledica tehnološkog razvoja

Radulović ističe da su kriptovalute i trgovina njima posledica tehnološkog razvoja.

U Crnoj Gori ta oblast nije regulisana. To znači da nigdje nije izričito propisana krivična ili prekršajna odgovornost u paketu sa odgovarajućim sankcijama za posjedovanje i trgovinu ovom vrstom imovine, pa slične aktivnosti, same po sebi, ne mogu biti “nelegalne” i krivično ili prekršajno kažnjive samo zato što su se desile. Naravno da postoji mogućnost pranja novca, što je teško krivično djelo propisano članom 268 Krivičnogzakonika, u osnovnom obliku kažnjivo do pet godina zatvora. Modus operandi takvog djela je da se novac zarađen kriminalnom djelatnošću, kao što je, na primjer, trgovina narkoticima, “opere” ubacivanjem u legalne tokove kroz neki legalan, dakle “zakonit” biznis navodi Radulović.

Nije u pitanju neopreznost, već zastrašivanje

Naša sagovornica smatra da se ne radi o neopreznom izjašnjenju Ministarstva finansija, već o zastrašivanju i zabrani jedne vrste djelatnosti bez pravnog osnova u propisima.

No, ne čudi odnos javne uprave prema materiji kriptovaluta, koja joj je nepoznanica. Ipak je riječ o administraciji koja od prelaska na model tržišne ekonomije do danas nije uspjela da se izbori sa sivom ekonomijom u pogledu poreskog zahvata. Zbog toga, istraživanje IPSOS-a iz 2022. godine ukazuje da se u državi 20,6 odsto BPD-a nalazi u sivoj zoni, a vjerovatno i više, jer je metodologija primijenjena kod istraživanja uspjela da obuhvati samo formalni sektor. Nažalost, ovdje se primjećuje jedna nezdrava logika o zabrani posla čije prihode nijeste u stanju da oporezujete jer ih ne razumijete dovoljno. Zato se trgovina kriptovalutama miješa sa bankarskim poslovima, elektronskim novcem i nadležnostima Centralne banke, što je sve regulisano Zakonom o kreditnim institucijama, Zakonom o platnom prometu i Zakonom o Centralnoj banci Crne Gore ukazala je Radulović.

Ministarstvo nije odgovorilo na pitanja

Kako bismo provjerili na osnovu čega Ministarstvo finansija smatra da je trgovina kriptovalutama nelegalna kod nas, naša redakcija im je uputila nekoliko pitanja, ali nam iz tog resora do zaključivanja ovog broja našeg lista nisu odgovorili.

Pitali smo ih koje su kazne predvićene za trgovinu kriptovalutama ukoliko je nelegalna, u kojoj fazi je inspekcija kriptomata u Tivtu, u kojoj fazi je izrada zakona, kao i u čijoj je nadležnosti nadzor nad trgovinom kriptovalutama. Iz ministarstva nam nisu odgovorili da li trgovci kriptovalutama moraju platiti određenu novčanu kaznu ukoliko budu uhvaćeni u trgovini.

Dan