Teško je objasniti ljudima koji su dali sve što su imali, najljepše godine života, investirali u formi redovne uplate doprinosa za penziono osiguranje i slično, nerijetko radili u iznimno teškim i po život opasnim uslovima, da njihova godina radnog staža vrijedi manje od nečije druge, a sve to, zato što ,,neko“ baš tako hoće – kaže predsjednik UO NVO Udruženje penzionera Crne Gore – za dostojan život čovjeka prof. dr Anđelko Lojpur komentarišući zadnje izmjene Zakona o PIO, kojima se minimalna penzija izjednačila sa mnogim penzijama sa punim radnim stažom. On poručuje da nam je potrebna hitna reforma penzionog sistema čime bi iznašli jednostavniju formulu za utvrđivanje visine penzije, radili na proširenju obuhvata za uplatu doprinosa, pooštrili uslove za dobijanje invalidske, porodične penzije i ostalih posebnih prava i slično.

Zakon i izmjene

– Postavlja se logično pitanje svrsishodnosti primjene zakona, a penzija kao zakonska kategorija je potpuno ,,izmještena“ iz sistema. Vjerovatno su bile dobre namjere parlamenta, ali ,,i put u pakao popločan je dobrim namjerama“. No da dalje ne ,,griješim“ dušu, mi u Udruženju ,,Za život dostojan čovjeka“, upravo kao jednu od ključnih slabosti u penzionom sistemu Crne Gore ističemo kompletnu zakonsku regulative koja se tiče raznih vidova socijane zaštite, pri čemu Zakonu o PIO, nesumnjivo, pripada centralno mjesto – smatra Lojpur dodajući da ih na to u kontinuitetu podsjećaju brojni penzioneri, da vjerovatno ne postoji neki sličan zakon u Crnoj Gori, koji je od početnog sadržaja, u međuvremenu doživio tridesetak izmjena.

– Brojnim izmjenama uništeno je i ono što je prije dvadesetak godina možda odgovaralo postojećem stanju, tako da se po svemu sudeći radi o svojevrsnoj pravnoj zavrzlami, koja ne ide u prilog ni penzonerima, ni državi. U osnovi se i dalje istrajava na poimanju penzije kao nekom vidu ,,pomoći“ koju im ,,neko“ udjeljuje, što već na startu vrijeđa dostojanstvo svakog penzionera, kojih je oko 130.000, uključujući i njihove srodnike, dakle, sve građane Crne Gore pojedinačno – ističe Lojpur.

On smatra da ovo rješenje nema dodirnih tačaka sa uslovima koji su propisani u pogledu utvrđivanja visine starosne penzije.

Pravni kumbulj

– Stvorio se pravi pravni kumbulj, jer i oni koji će dobiti neko mizerno povećanje podjednako nijesu zadovoljni, kao i oni koji nijesu prepoznati ovakvim hibridnim zakonskim rješenjima – smatra Lojpur.

Po njegovom mišljenju, ovakvim parcijalnim rješenjima gdje se broj penzionera sa najnižom, ali i dalje jako niskom penzijom u odnosu na minimum potreba koje podrazumijeva dostojan životni standard, kreće oko 40.000 stvari se dodatno komplikuju.

Lojpur ističe da ne zna zašto se sve manje spominje potrošačka korpa i da je čudno da penzioneri ne instistiraju na promjeni formule i njenog realnijeg obračuna primjerenog ekonomskim uslovima.

– To je očito tabu tema koja se vješto zaobilazi, tako da je čak prestao i sve rjeđe se spominje decenijama ranije istican zahtjev da se sačine i uvedu socijalni kartoni čime bi se konačno unio red u sistem socijalne zaštite gdje se u kontinuitetu dešavaju zloupotrebe. Tako, kako kaže naš narod ,,ako laže koza, ne laže rog“, dok su nam iz Monstata kazali da trebamo biti siti i zadovoljni sa visinom cijene potrošačke korpe od oko 800 eura mjesečno, treba vidjeti kako na taj problem gledaju sa strane – kaže dr Lojpur i navodi da smo iz domaćih medija ovih dana, prema podacima najveće svjetske baze podataka koja prati troškove života – ,,Numbeo“, mogli saznati da je Crna Gora među najskupljim zemljama u svijetu, da je na Balkanu odmah iza Slovenija i Hrvatske.

– Prema njihovoj procjeni, troškovi četvoročlane porodice na mjesečnom nivou u Crnoj Gori su procijenjeni na 1.917 eura, dok je za život pojedinca potrebno 555 eura mjesečno. Ako znamo da prema podacima Monstata za april ove godine hrana i bezalkoholna pića u ukupnoj stopi inflacije učestvuju sa 56 procenata, onda je to jako zabrinjavajući podatak. To je novi razlog zašto treba pristupiti radikalnoj reformi penzionog sistema koji bi dobro parametarski postavljen i dobro vođen, čak i u postojećim uslovima, mogao da obezbijedi bar za dvadesetak procenata veće penzije – smatra Lojpur.

Što se tiče Fonda PIO kao institucije koja treba biti od pomoći penzionerima smatra da on formalno pravno postoji, ali da u suštini je još ostao samo račun na koji pristižu uplate po osnovu doprinosa, ali što je dostatno za svega jedanaest penzija godišnje.

– Ukratko, određeni reformski zahvati iz 2003. i 2010. godine su dali određene rezultate, ali ako pogledate okolo, sve zemlje u kontinuitetu provode određene reformske zahvate na području penzionog osiguranja i u tom pogledu ima dovoljno dobrih i loših iskustava koja bi mogla da budu od koristi u sličnim zahvatima u Crnoj Gori. Svakako, sve počinje od kadrovske obnove Fonda, zatim inoviranjem kompletne pravne regulative što podrazumijeva i uvođenje u sistem i obavezene kapitalizacije tzv. drugi stub i dobrovoljne kapitalizacije po osnovu individualne štednje – tzv. treći stub – kaže Lojpur dodajući da konačno treba preispitati i primjerenost postojeće starosne granice, izvršiti promjenu i iznaći jednostavnije formule za utvrđivanje visine penzije, preispitati tzv. švajcarski model koji u stvarnosti ne funkcioniše, raditi na proširenju obuhvata za uplatu doprinosa. pooštriti uslove za dobijanje invalidske, porodične penzije i ostalih posebnih prava i slično.

Sporno usklađivanje

Lojpur smatra da nema potrebe ni za kakvim vidom ,,hitnog“ usklađivanja, niti izmišljanja raznih, dodatnih vidova isplate pomoći koja kao milostinja stiže ,,niodkuda“, a kojim nijesu obuhvaćeni svi penzioneri.

– U ovakvoj situaciji jedino što se čini ispravnim je poštovanje važećeg zakona, a sve drugo je često motivisano nekim drugim razlozima, kao što su politički i slično, nego što je to stvarna namjera da se poboljša životni standard penzionera. Inače, u ovako osmišljenom načinu utvrđivanja rasta cijena i prosječnih zarada, kao ključnih odrednica za utvrđivanje visine stope usklađivanja penzija prema članu 58 Zakona, prvo imamo problematičnu izmjenu Zakona iz decembra 2021. godine gdje se govori o kvartalnom usklađivanju, pri čemu se navode svega tri datuma za uvrđivanje tog iznosa – navodi Lojpur.

Dalje navodi da Monstat kod utvrđivanja rasta potrošačkih cijena radi po principu uzorkovanja, s tim da je upitan obuhvat, te uticaj i izbor pojedine grupe proizvoda unutar potrošačke korpe i slično.

– Pored toga, i dalje je nejasno zašto Uprava carina i poreskih prihoda ne objavljuje izvještaj o kretanju visine prosječne zarade, pri čemu je posebno problematično da značajan broj poslovnih subjekata ne predaje finansijske iskaze na godišnjem nivou, što budi osjećaj nepovjerenja u postojeći način utvrđivanja prosječne zarade – zaključuje Lojpur.

Zakinuti po više osnova

Lojpur naglašava da su penzioneri, posmatrano na nivou prošle godine, zakinuti po više osnova.

– Prvo, samim tim što je prosječna penzija nominalno rasla sporije od prosječne zarade, rast inflacije je za oko četiri procenta nadmašio rasrt penzija; i pošto penzije nijesu usklađivane u skladu sa važećim odredbama Zakona prema članu 58 u dijelu koji se odnosi na rast zarada, penzionerima je zakinuto oko 15 procenata. Mi smo na ovaj popust ukazali čelnicima Fonda PIO i relevantnim Vladinim instutucijama, koje pokrivaju ovu oblast, ali za sada nijesmo dobili valjanu povratnu informaciju, što može da svjedoči u prilog tome da nije poštovan Zakon – kazao je Lojpur dodajući da, u tom smislu, nemali broj penzionera predlaže da se pokrenu pojedinačne tužbe što bi, pošto je na vidiku negativan ishod po Fond PIO, zbog enormnih sudskih troškova i isplate izostalog povećanja, moglo da dovede do njegovog bankrota.

(Pobjeda)