Džeparac za najmlađe prvi test za raspolaganje novcem. Roditelji imaju odličnu priliku i da svoje najmilije nauče važnim lekcijama o vrijednosti novca, ali i na koji način mogu da uštede.

Sa ovim lekcijama nije na odmet započeti što ranije, odnosno kada djeca već počnu da razumiju svrhu novca i kada sa njim počnu da kupuju slatkiše ili igračke.

“Najbolje bi bilo da uče iz realnih situacija, u kojima će djeca osjetiti vrednost novca. Na primjer, ukoliko dijete ima već oko sedam godina, roditelj mu može odrediti određeni, realni iznos nedeljnog ili mjesečnog džeparca, i učiti ga da sa njim raspolaže kao što to odrasli rade sa platama”, obrazložila je za “Blic” Nikolina Milosavljević, psiholog i savjetnik i trener za roditelje.

Uvjek treba predočiti djetetu šta može da dobije za određenu sumu.

“Ako je dijete manje, na primjer oko pet godina, onda bi bilo dobro učiti ga šta može da kupi za pet eura, ili koliko košta omiljena čokoladica, tačnije kako izgleda novčanica za koju je moguće kupiti omiljeni sladoled. Takođe, kada su zajedno u prodavnici i kupuje se omiljeni slatkiš, roditelj može dati djetetu novac da samostalno plati na kasi”, priča ona.

Roditelji treba da igraju ulogu banke. Tako bi, ukoliko dijete potroši i više od svog džeparca, roditelj u dogovoru sa njim mogao da mu da novac koji mu treba, ali i da mu od sljedećeg džeparca oduzme taj iznos, kao što banka oduzima od plate kako bi se pokrio minus.

“Na taj način dijete shvata da postoji ograničenje i da je važno racionalno raspoređivati taj novac kako bi ga uvjek imao kod sebe. Isto tako, dijete može da traži pomoć da “oroči” određen iznos novca kod roditelja, i da ga skuplja za kupovinu neke njemu važne stvari”, objašnjava Milosavljević.

Jedna od metoda za učenje može da bude i da roditelji sa djecom skupljaju kovanice i stavljaju ih u kasicu, pa kada je napune, mogu da ukrupne taj novac i zajedno odu na kolače, sladoled ili da ga potroše tako što će zajednički provesti vrijeme.

“U isto vrijeme djeca uče i važne životne vještine poput stpljenja i sposobnost da sačekaju određenu nagradu, u slučaju novca da bi kupili nešto što žele morali bi da uštede i ne potroše novac na neke manje važne stvari. Takođe, uče se i postavljanju dugoročnih ciljeva i saradnji, kako bi ostvarili taj svoj cilj da sebi kupe nešto što im je važno. Jedna od životnih lekcija koja se savladava je i odgovornost, ali i zahvalnost kada dobiju određen poklon jer znaju da je to kupljeno nečijim novcem koji je prije toga trebalo zaraditi”, navodi ona.