Upozorenja poznatih analitičara, kakav je Nouriel Roubini, da se svijet nalazi na ivici nove ekonomske krize treba uzeti sasvim ozbiljno, bez obzira da li su ti znaci sada vidljivi ili ne. Koliko god je moguće, treba napraviti strategiju da se taj ,,udarac“ na malu ekonomiju, kakva je crnogorska, koja je bez ikakvog globalnog uticaja u ovom dijelu, amortizuje kroz rast ekonomije, povećanu finansijsku stabilnost, veću proizvodnju hrane i energije…
Jasno je da i ako dođe do globalne krize, posljedice niko ne može izbjeći, ali smo mi, sudeći po sadašnjoj situaciji, mnogo spremniji da odgovorimo na pravi način nego tokom one koja je izbila 2008. godine – kazali su za Pobjedu bankari, ekonomski analitičari i profesori.
Podsjetimo da ovih dana ekonomista i analitičar svjetskog glasa Nouriel Roubini, koji je prvi upozorio na krizu 2008, ali i druga poznata imena, tvrdi da se svijet nalazi na ivici nove recesije, koja bi mogla da izbije već krajem naredne, odnosno 2020. Roubini, kako su objavili svjetski mediji, navodi 10 razloga za izbijanje nove, iako se nijesmo oporavili ni od stare krize. Među njima su potezi administracije američkog predsjednika Donalda Trampa, trgovinski ratovi SAD i Kine, tenzije Vašingtona i Teherana, ponašanja FED-a, jačanje populističkih pokreta u pojedinim državama Evrope, zbog kojih se usporavaju reforme, kao i to što proces monetarne integracije EU nikako da se dovrši…
Pročitaj još: Nova kriza će doći poput cunamija, brže nego što mislimo
Roubini čak smatra da će, za razliku od 2008, kada su vlade imale politička oruđa da spriječe ,,slobodan pad“, političari koji će morati da se suoče s novim padom privredne aktivnosti imati vezane ruke, budući da je nivo duga sada veći. Nasuprot njemu, Svjetska banka i MMF, makar za sada, ne prognoziraju novu krizu, a ni ključni makroekonomski indikatori na globalnom nivou ne podržavaju tu tezu. Ali ni 2007. stvari nijesu bile vidljive ,,golim okom“. Pobjeda je tragom ovih upozorenja pitala domaće ekonomske stručnjake da li oni ,,dijele“ to mišljenje i kako reagovati ukoliko Roubini ponovo bude u pravu.
Spremnost
Generalni sekretar Udruženja banaka Crne Gore mr Bratislav Pejaković kaže da nema mjesta panici, ali treba biti svjestan globalnih kretanja – imati odgovor i biti spreman.
“Postoje mišljenja da će do nove recesije doći. I ako dođe do krize, Crna Gora je sada mnogo spremnija da odgovori na pravi način. Unaprijeđen je regulatorni okvir, uvećan kapacitet institucija, što znači da se radilo na sanaciji uticaja krize iz 2008. i daljem prilivu investicija. Infrastrukturno je unaprijeđen finansijski sektor u odnosu na 2007. uz konzervativniji pristup banaka u odobravanju kredita, što se kod nas zdušno kritikuje u javnosti – ali dugoročno je dobro i za privredu i za društvo jer se praktikuju dobre bankarske prakse. Značajno su smanjeni loši krediti u portfolijima banaka, zbog čega su potrebne manje rezervacije na plasmane, što omogućava veći obim sredstava za odobravanje kredita… I Vladina strategija razvoja privrede uvažava potrebe strukturalnog prilagođavanja, potrebe proizvodnje nove vrijednosti, razvoja realnog sektora i usluga, ali i uvećanja rentabilnosti da bi bile veće plate, a time i potrošnja, nove investicije…”, objašnjava Pejaković.
Pročitaj još: Istorija nas uči: Globalna ekonomska kriza mora doći, i stiže brzo
On podsjeća da profesor Stiv Kin, šef katedre za ekonomiju na londonskom Kingston univerzitetu, vjeruje da su svi previše fokusirani na dugove država i vlada, a prošlu krizu uzrokovali su, kako ih Kin naziva, ,,pomahnitali privatni dugovi“.
“Poznato je da se vlade mogu uspješno boriti sa krizom kroz povećanje državne potrošnje kako bi podstakle oporavak privrede, a to je uradila i Njemačka kroz podsticaje nakon krize 2008. U Crnoj Gori imamo već planiranih velikih infrastrukturnih projekata, a za tu vrstu ulaganja postoje izvori novca, pri čemu treba naglasiti mogućnost privatno-javnog partnerstva, vrlo aktuelno na finansijskim sesijama širom planete”, ističe Pejaković.
Istina, Crna Gora je u dugu većem nego što Mastriht nalaže, ali smo daleko od registrovanog zaduženja nekih članica EU u odnosu na BDP koji stvaraju.
“Ne kažem da to treba da bude reper, ali svakako nijesmo u gorem položaju od uporedivih ekonomija. U regionu smo u vrhu po pokazateljima, što potvrđuje i najnovija Moody ocjena”, objašnjava Pejaković.
Nije u skladu sa neoliberalnim stavovima ekonomije, ali, dodaje on, ima ekonomista koji ukazuju na mjere koje se nijesu posebno upotrebljavale nakon krize 2008. – Kao osnovnu mjeru navode da treba uvesti veće prisustvo i ulogu države u podsticajima privrednih tokova i uvećanje državnih investicija.
“Recimo, portugalski primjer ukazuje da povećanje potrošnje može ublažiti uticaj krize, ali svjetski ekonomisti upozoravaju i na potrebnost mjera za smanjivanje nejednakosti u društvu, jer to doprinosi kvalitetnijem razvoju. Ali prevashodno treba raditi na kontinuitetu i kvalitetu edukacije na svim nivoima društva, podsticaju inovacija, digitalizacije…” smatra Pejaković.
On podsjeća da je kriza ekonomskih uvijek bilo, od velike recesije 30-ih godina 20. vijeka u SAD, kada je patio sjever Amerike u najvećem dijelu, do današnjih dana kada je planeta, usljed tehnoloških napredaka, postala „globalno selo“, a time se i mogućnost prelivanja krize uvećala.
“Ekonomist koji je ukazao da će doći do krize 2008. bio je tada ismijan od mnogih drugih ekonomista, a oni se danas trude koji će katastrofičniji i precizniji datum nove krize prezentovati. Pored strateških ciljeva u ekonomiji su bitna i politička kretanja i odnosi najvećih kao što su Amerika, Evropa i Azija, pozicioniranje za resursima Afrike, carinske barijere i cijena nafte, odražavaju se na male ekonomije direktno, ali i indirektno. Kriza iz 2008. nije direktno pogodila Crnu Goru jer nijesmo bili u posjedu „junk bonds“ (investiciono bankarstvo) kojim se prelila kriza iz SAD. Međutim, usporavanje privrede velikih naravno da se odražava na male, kako u dijelu investicija, tako i potrošnje. Taj indirektni uticaj itekako se osjetio kod nas”, ističe generalni sekretar.
Ozbiljnost
Ekonomski analitičar i profesor na Fakultetu za menadžment dr Vasilije Kostić kaže da su dva ključna razloga što najave o novoj krizi treba uzeti vrlo ozbiljno. – Prvi je što se ekonomska aktivnost zakonito odvija u ciklusima, a drugi što recesiju najavljuje Nouriel Roubini, koji je jedini predskazao prethodnu krizu – objašnjava on. Ako posmatramo ekonomske cikluse, jasno je, kaže Kostić, da će se recesija desiti, prije ili kasnije. – Veliki problem je znati kada (u zadnjim decenijama javljale su se na šest ili sedam godina), koliko će trajati i sa kolikom amplitudom, odnosno koliko će ekonomija eventualno duboko pasti u odnosu na vrhunac ekonomskog ciklusa.
“Predviđanja početka, trajanja i dubine krize su skopčana sa visokim stepenom neizvjesnosti jer da nije tako ne bi nas ekonomske krize stalno iznenađivale. A i svijet bi bio mnogo bolje mjesto za život, u ekonomskom smislu, ukoliko bi mogli da predvidimo krize. U najboljem slučaju, može se govoriti o manjem ili većem stepenu vjerovatnoće ostvarenja predskazanog, što znači da je, ipak, riječ o nagađanju”,smatra Kostić.
Kako, sa kojom snagom i koje bi posljedice izazvala kriza, pitanja su koja neizbježno prate ovakva predviđanja. – Kao što su pitanja neizbježni pratilac, tako su i odgovori neizbježno manje optimistični u odnosu na prethodno iskustvo, valjda zato što se kriza ponavlja.
“Upravo bi trebalo biti obrnuto jer smo kroz iskustvo krize jedanput prošli, pa smo vjerovatno nešto i naučili o tome kako se sa njom suočiti a da ne pretrpimo veliku štetu. Ako smo išta trebali naučiti iz prethodne krize, to je da se za nju treba pripremiti i dočekati je spremnim odgovorima i jasnim planom djelovanja”, kaže on.
Sugerisao bih, dodaje profesor, da se ovakve najave o krizi pretvore u šansu.
“U mjeri u kojoj je to moguće treba da se sagledaju moguće posljedice po našu ekonomiju, ukoliko se ostvare prognoze, a da se napravi program djelovanja u tim okolnostima. Nikako ne bi bilo pametno zanemariti predviđanja Roubinija i Rosoa, imajući u vidu ranije navedene razloge (ekonomske cikluse i kredibilitet najavljivača krize). Tim prije, što razlozi koje Roubini i Roso navode nijesu novi, niti za osporavanje i, sasvim sigurno, govore njihovom mišljenju u prilog. Ipak, ishodi često zavise od nama nevidljivih veza i odnosa pa stvarnost, odnosno budućnost, a time i ekonomska stvarnost u budućnosti, ima više nepoznatih nego što sistem koji je simulira ima jednačina”, ističe Kostić.
I Vašington post se ovih dana takođe bavio ovom temom uz upozorenje da je sljedeća finansijska kriza bliža nego što većina ljudi misli.
(Izvor Portal Analitika)
