Upadljivo mnogo evropskih preduzeća u poslednje vrijeme napušta rusko tržište. To je novi talas okretanja leđa Rusiji. Posebno je zanimljiva situacija u automobilskoj industriji.
Japanska Tojota, Nokian Tajres iz Finske, njemački Kontinental, Total Enerdžis i Leroj Merlin iz Francuske, švedska Ikea, Smurfit Kapа iz Irske, Svarovski iz Austrije. Sve te firme su se tokom samo jednog mjeseca, naime marta 2023, djelimično ili kompletno povukle iz Rusije ili su pak najavile povlačenje s ruskog tržišta.
Na spisku bi zapravo trebalo da se nađe i Folksvagen. Najveći evropski proizvođač automobila je sredinom marta bio veoma blizu odluke da zatvori, odnosno proda svoj proizvodni pogon u Kalugi, ali je jedan ruski sud “zamrznuo” imovinu Folksvagena u toj zemlji. A tu je i Henkel: još u februaru njemački koncern je najavio da do kraja prvog kvartala ove godine namjerava da proda jedanaest svojih fabrika u Rusiji.
Povlačenja nakon agresije na Ukrajinu
Na osnovu toga može se naslutiti da se radi o novom velikom talasu odlaska zapadnih kompanija iz Rusije. Prvi i najveći talas dogodio se krajem februara i početkom marta 2022. Nakon napada Rusije na Ukrajinu, brojne strane firme su zamrzle poslovanje na ruskom tržištu. Zatvorile su svoje ekspoziture, zaustavile proizvodnju, obustavile investicije i izvoz u Rusiju – i počele da prate kako će se stvari dalje razvijati.
Ali, ne tako mali broj firmi je već tada, prije godinu dana, odlučio da što prije okrene leđa Rusiji, a da gubitke jednostavno otpiše. Na primjer britanski koncern BP, američki Mekdonalds, njemački Dajmler Trak i Obi, te francuski Reno. Francuzi su u maju prebacili svoj većinski vlasnički udio u Avtovazu (proizvođač Lade) ruskom automobilskom istraživačkom institutu NAMI, a fabriku u Moskvi doslovno predali gradskim vlastima.
U oktobru su se iz Rusije povukli i neki drugi proizvođači automobila. Njemački koncern Mercedes-Benc, američki Ford i japanski Nisan – koji je, uzgred, svoj pogon i istraživački centar u Sankt Peterburgu takođe besplatno predao NAMI.
Kao “kupci”, odnosno “primoci” zapadne aktive, često su na scenu stupali članovi lokalnog menadžmenta, dakle ljudi koji dobro poznaju proizvodne pogone na licu mjesta, ali u većini slučajeva ne posjeduju dovoljno kapitala da bi isplatili zapadne prodavce, odnosno znanja da bi nastavili da tehnološki razvijaju novostečene fabrike.
Ovaj novi, aktuelni talas povlačenja zapadnih firmi ponovo posebno teško pogađa rusku automobilsku industriju, prije svega njen (prije rata u Ukrajini) najuspješniji klaster – u Kalugi, jugozapadno od Moskve, odnosno na širem području Sankt Peterburga.
Zašto Moskva odobrava povlačenje zapadnih firmi?
Kako stvari stoje, izgleda da neki zapadni investitori pronalaze mogućnost (ili su dobili dozvolu) da za svoju imovinu u Rusiji dobiju bar nešto novca. Neki drugi su praktično svoju aktivu morali da predaju besplatno lokalnim akterima, kako bi mogli na “čist” način da napuste Rusiju, bez straha od mogućih tužbi. U nekim slučajevima ostavljena je otvorenom i mogućnost povratka firme u Rusiju ili bar povratka jednog dijela imovine.
Zato se postavlja pitanja: kakvu logiku Moskva pritom slijedi? Zašto Kremlj (odnosno, kako se nagađa, Vladimir Putin lično) to dozvoljava firmama iz “neprijateljskih država” na Zapadu? Zašto im odobrava prodaju lokalnim, dakle ruskim preduzećima? I zašto baš sada, godinu dana nakon početka agresije na Ukrajinu, odjednom naglo raste broj izdatih dozvola? Da li je to slučajnost ili trend?
U prilog tezi o slučajnosti ide argument da su se ti poslovi pripremali već odavno. Tojota je recimo još u septembru prošle godine objavila da je došao kraj njenom pogonu u Sankt Peterburgu. A da ponekad proces prodaje zna da potraje i do godinu dana, to dokazuje i primjer švedske kompanije Ikea. Šveđani su svoje fabrike i prodavnice zatvorili neposredno nakon početka ruske invazije na Ukrajinu, ali su poslednju od svoje tri ruske fabrike novom vlasniku predali tek prije nekoliko dana.
Šta je s Folksvagenom?
Priča oko Folksvagena je neobična. Njegova velika fabrika u Kalugi ne radi doduše od početka marta 2022, ali njemački automobilski gigant očigledno nije htio da slijedi primjer Renoa – iako bi Folksvagen finansijski gledano bez problema mogao da podnese besplatnu predaju svojih pogona ruskog državi.
Umjesto toga, koncern iz Volfsburga čitavih godinu dana je čekao (na kraj rata?), sve dok 1. marta 2023. nije potvrdio da pregovora o prodaji svoje ruske aktive, a 15. marta naglasio da namjerava da “relativno brzo i zaključi” taj posao. No, u tom je trenutku GAZ, bivši partner Folksvagena s kojim su Njemci u ljeto prošle godine sporazumno prekinuli saradnju, već bio podnio tužbu protiv Njemaca zbog plaćanja odštete. Tako je 17. marta sudskim nalogom “zamrznuta” imovina Folksvagena u Rusiji.
Teško je, izuzetno teško povjerovati u scenario po kojem su proizvođač automobila GAZ i njegov vlasnik, ruski oligarh Oleg Deripaska, čovjek blizak Kremlju, a ujedno i čovek čije se ime nalazi na listi zapadnih sankcija, samoinicijativno podigli tu tužbu, bez konsultacija s ruskim državnim vrhom.
Može se poći od toga da Moskva na taj način svesno želi da otegne proces prodaje Folksvagenove imovine u Rusiji. Ali, s kojim ciljem? Da bi se njemačkim investitorima, koje su nekada držali kao kap vode na dlanu, “otelo” što više miliona? Ili se to događa iz unutrašnjih političkih razloga, kako bi se oteglo jedno neugodno priznanje?
Činjenica je, naime, da čak i nakon posjete šefa kineske države Sija Đinpinga Moskvi i dalje nema na vidiku toliko priželjkivanih kineskih proizvođača automobila koji bi mogli da popune rupu nastalu povlačenjem Folksvagena. I da zbog toga klaster u Kalugi u idućim mjesecima očekuje vrtoglavo propadanje.
Izvor: DW/Vijesti
