Svjedoci smo turbulentnih dešavanja u bankarskom sektoru. U samo par nedjelja propalo je nekoliko banaka u Sjedinjenim Američkim Državama, od kojih je možda najjače odjeknuo krah Silicon Valley Banka. Kako se kasnije saznalo, jedan od razloga propasti ove banke bilo je neadekvatno upravljanje rizikom, i primoranost da rasproda dugoročne obveznice.
Potres koji je Evropa još jače osjetila bila je kupovina banke Credit Suisse od strane investicione banke UBS Group AG. Kao jedna od posljedica krize u kojoj se našla druga najveća banka Švajcarske, korporativne obveznice vredne oko 16 milijardi švajcarskih franaka u momentu su postale bezvredne.
Takođe je ustanovljena činjenica da cena obveznica nije atraktivna u vrijeme visoke inflacije zbog toga što centralne banke tada podižu kamatne stope, sa kojima po pravilu raste i prinos na dužničke zapise. Sve ovo deluje kao savršena oluja, a kao logično rješenje se nameće okretanje leđa tržištu fiksnih prinosa, bar na neko vrijeme. Ipak, stvari nisu tako jednostavne.
Držanje do dospeća kao glavna razlika
Kao što smo već spomenuli, SVB je bila primorana da rasproda dugoročne obveznice koje je držala, što je bio početak kraja za ovu američku finansijsku instituciju. Kao individualni investitori, mi možemo da odaberemo da dužničku hartiju od vrijednosti zadržimo u svom vlasništvu dok se more ne smiri. Ako se držimo ove pomorske analogije, možemo da kažemo da banke, s druge strane, nekada moraju da plove (trguju obveznicama) koliki god da su talasi i koliko god da im se ne izlazi na pučinu.
Najveća prednost obveznica kao finansijskog instrumenta jeste da one imaju sekundarno tržište odnosno da se mogu prodati prije roka dospijeća, rekao je za Bloomberg Adriju glavni broker Momentum securitiesa Nenad Gujaničić, i dodao da ta prednost ne znači da je njihova cijena u svakom momentu atraktivna i povoljna za vlasnika.
“Ona je izrazito nepovoljna u periodima kada dođe do naglog rasta kamata kao što je to sada slučaj. Međutim, pojedinačni investitor uvjek može obveznicu da drži do dospijeća i da ostvari prinos koji je zacrtao prilikom njene kupovine. Za institucionalne investitore, iz ovih ili onih razloga, često to nije slučaj i stoga moraju mnogo više voditi računa o njihovom sekundarnom tržištu”, pojašnjava Gujaničić.
Specifični slučajevi
Pored opcije da kao individualni investitori obveznice držimo do dospijeća, treba zagrebati ispod površine i analizirati specifičnosti slučajeva Silicon Valley Banka i Credit Suissea. Lako je za oba slučaja okriviti obvzenice, a, kao što znamo, đavo se često krije u detaljima.
Kako navodi Gujaničić, ne može se reći da je u slučaju kolapsa SVB problem sa obveznicama već je prije svega u pitanju loše upravljanje rizikom i likvidnošću od strane uprave ove banke.
“Dakle, u uslovima naglog rasta kamata kretanje cijena obveznica se moglo predvidjeti, a posebno iskoristiti razni instrumenti za osiguranje banke kada je ta izloženost u pitanju”, rekao je Gujaničić.
Kako dodaje, ostaje dilema oko toga šta je glavni razlog ovakve uljuljkanosti uprave banke. “Da li je to činjenica da su poslovali u tehnološkom svijetu gdje su tekli med i mlijeko ili sama regulativa koja ih je ponukala na ovu vrstu moralnog hazarda”, pita se Gujaničić.
I kada govorimo o Credit Suisseu, moramo biti svesni činjenice da je problem dublji, a otpis obveznica je posljedica dešavanja u okviru švajcarskog zajmodavca.
Credit Suisse ima drugu vrstu problema koja je godinama akumulirana kroz brojne skandale kroz koje je prolazila, objašnjava Gujaničić.
“Okidač njene nelikvidnosti je bio prilično nesmotren intervju njenog glavnog akcionara koji je pokrenuo stampedo deponenata. Ovaj korporativni dug je posljedica konačnog rješanja za banku i njenog vjerovatnog preuzimanja od strane UBS”, rekao je broker.
Sigurna investicija
Kako su brokeri više brokersko-dilerskih iznova spominjali za našu redakciju, državne obveznice su jedna od najsigurnijih investicija jer je i rizik od propasti emitenta manji samim tim jer je on – država. Krajem februara, redakcija Bloomberg Adrije objavila je analizu mogućih ulaganja ako vam je na raspolaganju iznos od 10.000 evra.
Vladan Pavlović iz kompanije Ipopema Securities tom prilikom je rekao da su državne obveznice alternativa koju svakako treba uzeti u obzir pri odlučivanju gde bi se moglo ulagati. “To je svakako isplativija opcija nego štednja kroz oročeni depozit uz gotovo identično mali rizik”, dodao je broker.
Na njihovu prirodu i privlačnost za one koji planiraju da ulažu na dugi rok ukazao je i Rade Rakočević, vlasnik investicione kompanije Senzal Capital.
“Onaj ko je to uštedio i sprema ta sredstva za penziju, on treba da razmišlja o obveznicama”, rekao je Rakočević tom prilikom.
Sličnu poruku donosi i Gujaničić u današnjim odgovorima, uz nužnu ogradu koja se tiče sekundarnog tržišta duga. “Državne obveznice su bile i uvjek će biti najsigurniji papiri. Ali kao i svako ulaganje na duži rok, nosi veću vjerovatnoću neželjenih događaja koji mogu uticati na ovo ulaganje”, rekao je broker.
Kako je dodao, to je razlog što se na duže staze u normalnom investicionom ambijentu dobijaju veće kamate na višegodišnju štednju, odnosno veći prinosi na višegodišnje obveznice.
“Međutim, svakako rizici postoje, prije svega bonitet emitenta, ali i inflacija koja je bila skoro zaboravljena u zapadnom svijetu do prošle godine”, zaključio je.
Izvor: Bloomberg Adria
