Bivši radnici poljske firme „Bumeha“ koji su radili u jami Biočki stan nadomak Nikšića, uputili su danas otvoreno pismo simboličnog naslova “Ima li nade za nas?!”

Pismo integralno prenosimo u nastavku:

Ima više od pola godine od kada je nama rudarima poljska firma „Bumeh“uručila otkaze . Još jedna informacija u medijima koja je protutnjela i zaboravljena je . Niko iz države ni da se okrene, ni da pita možete li da živite sada kada je luksuz i parče hljeba, imaju li vaša djeca knjige i patike za školu.

I kako to obično biva, kada dolaze teška vremena samo se rijetki sjete da postojite. Ako imate sreće pojavi se neko od prijatelja ili porodica da priskoče u pomoć , ali u državi koja sakuplja sredstva za liječenje djece, skoro da nas je i sramota da tražimo šansu. Samo šansu i mogućnost da radimo i zarađujemo! Možda mnogo i tražimo u trenutku kada je komad mesa misaona imenica mnogima u ovoj zemlji.

Prinuđeni smo da molimo za pomoć. Nije sramota reći da je Veselin Pejović , vlasnik „Uniprom“ kompanije svih ovih mjeseci, iako nema nikakvu obavezu jer nismo bili zaposleni u „Unipromu“, davao nama novac svakog mjeseca da prehranimo porodice. Jedina obaveza koju je imao je ona ljudska. Evo je taj ispit položio mada ga zakon na to ne obavezuje. Ovo vjerovatno nije važno onda kada je jedino bitno šta će reći političari. Kada gledamo televiziju utisak je da živimo u nekoj bajci , a siromaštvo sve veće!

Možda da pokušamo ovo medijima da pošaljemo , pa se možda neko i obrne na nas. Mi samo tražimo da radimo. Hoće li i nama država pomoći ili će zaboraiti na nas i naše porodice?

Danas, kada nam je legla još jedna uplata od Veselina Pejovića , još jedna rata za pomoć jer ne možemo da nađemo posao, pitamo samao ljude u državi-ima li nade za nas?!

Bivši radnici “Bumeha”