Svijet upravljanja poslovanjem trenutno se bavi idejom “tihog davanja otkaza”, koju je nametnula generacija Z, čiji pripadnici ne žele da daju više od minimuma u organizacijama za koje smatraju da ih izrabljuju i istovremeno ništa ne uzvraćaju.

Nije to ništa novo – demotivisani, nezadovoljni, nesretni i letargični radnici oduvijek su pristuni, najčešće zbog loših osnova koje su postavili njihovi loši lideri ili kompanije. Zato, ako postoji volja da se takvo stanje promijeni, treba uzeti u obzir riječi nedavno preminulog japanskog poslovnog genija.

Kazuo Inamori preminuo je 24. avgusta u 91. godini, ali njegovo znanje i spoznaje živjeće još jako dugo. Jer, on je kreator poslovnog okruženja u kojem se teži zadovoljnom radniku. Naravno, pritom se traži mnogo zauzvrat.

Generaciji Z možda Inamori ne može biti blizak, niti njegova filozofija da čovjek živi kako bi radio i da posao jedini može da pruži istinski smisao i zadovoljstvo. Takođe, iako se traži maksimum – uvijek se daje maksimum. Zapravo, govorio je da ne želi da ljudi daju sve od sebe, već da teže savršenstvu.

Istovremeno, nije htio da dioničari i investitori budu ispred zaposlenih, nije želio da štedi na njima i naglašavao je da se do jaja ne može bez zbrinute koke.

Njegova filozofija dio je japanskog preporoda nakon Drugog svjetskog rata i donijela mu je mnogo uspjeha. Osnovao je kompaniju Kyocera koja više od 60 godina nije poslovala s gubitkom. Ujedno, spasao je Japan Airlines od bankrota, baš zato što zna kako biti efikasan, a ujedno i štedljiv.

Mladima – ali i ne tako mladima – znao je pragmatično da kaže da umjesto traženja posla koji vole, zavole posao koji imaju.

Nije baš u skladu s onime što generacija Z želi, ali njegova filozofija mogla bi biti kompromis, svojevrsni most između poslodavaca i nove generacije zaposlenih…

ICT Business