Kina gradi novu imperiju koji će se, ostvare li se ambicije predsjednika Xi Jinpinga, protezati preko ‘pola svijeta’ i zacementirati poziciju Pekinga kao novog ekonomskog epicentra. Najočigledniji dokaz, piše Bloomberg, svakako je Novi put svile iliti inicijativa ‘pojas i put’ (eng. Belt and Road), ekonomsko razvojni projekt koji je već premašio slavni Marshallov plan za Evropu poslije Drugog svjetskog rata.
Xi ga je predložio još 2013. godine, opisavši ga kao ‘put za mir’, no njegove riječi nisu uspjele da uklone sumnje drugih svjetskih sila, od Japana i SAD-a do Evropske unije. Novinari Bloomberga zato su posjetili pet gradova na tri kontinenta koji predstavljaju važne postaje novog Puta svile i provjerili koliko im se isplatio ulazak u čitavu priču.
Većinom je riječ o siromašnim gradovima koji su objeručke prihvatili ponudu Kineza očekujući da će njihovim novcem finansiranim projektima konačno uhvatiti korak sa svijetom. U posljednje vrijeme, međutim, čini se da je Belt and Road sa sobom donio i dosta razloga za nezadovoljstvo.
U Maleziji, jednoj od država s najviše kineskih investicija, novi premijer Mahathir Mohamad izrazio je svoju zabrinutost zbog uvjeta kreditiranja i dovođenja kineske radne snage, za koje vjeruje da ograničavaju razvoj malezijske ekonomije. Njegov angažman stavio je na čekanje milijarde dolara vrijedne projekte poput izgradnje nove željezničke mreže na tom području.
Prema procjenama stručnjaka investicione banke Morgan Stanley, Kinezi će tokom jedne decenije potrošiti 1.3 bilijuna dolara na obnovu i izgradnju željeznice, luka i električne mreže. Rastuća mreža puteva prodaje, kao direktna posljedica ove inicijative, dosad je zahvatila 76 država, većinom s područja Azije, Afrike i Latinske Amerike, kao i nekoliko zemalja na istočnim ivicama Evrope.
Glavni cilj inicijative je pojačati sadašnje i uspostaviti nove trgovinske i prometne veze Azije i Evrope preko dvije ključne komponente – kopnenom koju su nazvali ‘Ekonomski pojas Puta svile’ te pomorskom, odnosno ‘Maritimnim putem svile za 21. vijek’.
Prvi od gradova koje su posjetili reporteri Bloomberga je kineski Yiwu kojeg uspoređuju s ogromnom tržnicom, preplavljenom štandovima i uličnim prodavcima. U odnosu na svoj prvi dolazak u Yiwu 2014. godine, novinari Kevin Hamlin i Miao Han zatekli su neuporedivo življi i prosperitetniji grad u koji se u međuvremenu doselilo više od 10.000 trgovaca iz područja ‘od Bejruta do Seula’.
Za renesansu Yiwua najzaslužnija je uspostava direktne željezničke veze s Evropom, i to ne samo s Kazahstanom i Rusijom, već i gradovima kao što su Amsterdam ili London. Velik dio robe donedavno je iz i u Yiwu bio transportiran brodovima, dok su nove linije vozova čitav proces ubrzale za trećinu i samo u prva četiri mjeseca ove godine povećale vrijednost izvezene robe za čak 79 posto.
Bitno drugačije stanje Bloomberg je zatekao u Hambantoti, gradu u džungli na jugu Šri Lanke. Taj je grad, zahvaljujući uplivu novca iz Kine, obnovio svoju luku te dobio aerodrom, međunarodni kongresni centar i stadion za kriket. Usprkos investicijama, stvari su ostale manje-više iste pa iz njihove aerodrome tokom čitavog dana često ne poleti niti jedan avion, dok je prosjek nove luke manji od jednog broda dnevno.
Pritisnuta ranijim dugovanjima i ekonomijom uništenog trideset godina dugim građanskim ratom, vlada Šri Lanke doslovno je predala novu luku Kinezima pa je tako korporacija China Merchants Group postala njen vlasnik od 70 odsto. Najavili su da će u luku vratiti život i dovesti brodove iz čitavog svijeta, ali lokalno stanovništvo baš i ne vjeruje tim obećanjima.
Slične najave barem zasad su se pokazale neutemeljenima i u pakistanskoj luci Gwadaru. Djelimično okružen pustinjom i toliko zabačen da električnu energiju nabavlja iz Irana, ovaj je grad prema kineskim planovima trebao oživjeti izgradnjom velikih stambenih naselja koja je, međutim, takođe ‘na čekanju’. S druge strane, investicije iz Pekinga donijele su im nove ceste, bolnicu i aerodrom, te višestruko uvećale broj stanovnika. Radovi na luci i brodogradilištu koštaće oko milijardu dolara, no stručnjaci procjenjuju kako ni nova luka neće bitnije promijeniti položaj Gwadara na ekonomskoj karti svijeta.
Uprkos optužbama lokalnih medija kako se Kinezi ponašaju ‘neokolonijalistički, rasistički i diskriminirajuće prema tamošnjim radnicima’, kenijska Mombasa spada među gradove koji su itekako profitirali ovom inicijativom. Prilikom izgradnje skoro četiri milijarde dolara vrijedne željezničke mreže zaposleno je više od 30.000 Kenijaca, među njima i mnogo bivših vozača kamiona čiju je egzistenciju novi put svile ozbiljno ugrozio, ubrzavši i moderniziravši željezničku rutu.
Posljednji grad koji su obišli je grčki Pirej, gdje je kontrola nad lukom prije nekoliko godina predata kineskoj državnoj kompaniji Cosco, što je dovelo do protesta radnika. Prvi rezultati pokazali su da potrebe za protestima nije bilo: otkad je pod upravom spomenute kompanije, Pirej je postao sedma najprometnija kontejnerska luka (ranije nije bila ni u prvih petnaest), čija je zarada samo u prvoj godini skočila za 69 posto, odnosno za 429.5 miliona dolara. Sljedeći korak je gradnja novih lučkih terminala i obližnjeg šoping centra.
LiderMedia
