Crna Gora je prošle godine ušla u fokus hrvatskih ulagača. Kako, naime, pokazuju preliminarni podaci centralne banke Hrvatske, hrvatske su firme prošle godine u Crnu Goru uložile čak 156,6 milona eura, samo nešto manje nego u Sloveniju, u koju je prošle godine otišlo najviše hrvatskih ulaganja.

Samo godinu ranije, u 2016., hrvatske su firme u Crnu Goru uložile manje od 10 miliona eura.

Time su ukupna hrvatska ulaganja u Crnu Goroj dosegla, pokazuju podaci HNB-a, 238,9 miliona eura, a Crna Gora je postala peta po značaju hrvatska ulagačka destinacija. Ispred nje su u razdoblju od 1993., od kada HNB vodi evidenciju, pa do kraja prošle godine po visini hrvatskih ulaganja samo Holandija, Bosna i Hercegovina, Slovenija i Srbija. Ovdje valja napomenuti i kako se u prošloj godini u Crnu Goru slio najveći dio ukupnih hrvatskih ulaganja u tu zemlju, budući da su hrvatske investicije u tu zemlju ranijih godina bile vrlo male – godišnje su iznosile samo po nekoliko miliona evua.

Naravno, podaci HNB-a ne otkrivaju koje su to hrvatske investicije prošle godine otišle u Crnu Goru. Ipak, iz objavljenih je podataka jasno, a to nam potvrđuju i analitičari, da je takav skok hrvatskih ulaganja u Crnoj Gori ponajprije rezultat preuzimanja Crnogorskog Telekoma od strane HT-a. Naime, HT je početkom prošle godine od Magyar Telekoma kupio 76,53 posto dionica Crnogorskog Telekoma, za šta je platio 123,5 miliona evra, piše Jutarnji list.

Osim u telekom industriji, te u maloprodaji, hrvatski su ulagači u Crnoj Gori prisutni i u turističkom sektoru. Neki od njih led su stidljivo probili još dok je Crna Gora bila dijelom SR Jugoslavije, odnosno u vrijeme kada se tadašnja vlast u Podgorici nastojala distancirati od politike Slobodana Miloševića i zvaničnog Beograda. No, tada se još radilo samo o simboličnim ulaganjima, uglavnom o otvaranju kafića i restorana u vodećim crnogorskim turističkim destinacijama. Nakon osamostaljenja Crne Gore 2006. godine i to se mijenja, pa su Hrvati, iako ne nužno vlasnički, prisutni i u hotelijerskom sektoru jugoistočnog susjeda. Tako je, na primjer, Karisma od 2017. preuzela upravljanje nad resortom Ruža vjetrova u Baru. Osim toga, hrvatski su kadrovi sve prisutniji u crnogorskom turizmu, gdje ih angažuju strani ulagači, među kojima su i oni koji već posluju na hrvatskom tržištu.

– Crna Gora je turistička zemlja, koja kroz poresku politiku i olakšice podstiče turizam. Osim toga, Crna Gora je uvela euro, što joj daje monetarnu stabilnost i uklanja valutni rizik, a ulagači to cijene – primjećuje Zdeslav Šantić, makroekonomista Splitske banke.

Podsticaj stranim ulagačima svakako je i usmjerenost vlasti u Podgorici ka evroatlantskim integracijama. Crna Gora je nedavno postala članica NATO-a, a ima i status kandidata za članstvo u EU-u, te vodi pristupne pregovore. Članica je i CEFTA-e, zone slobodne trgovine koja danas okuplja zemlje Zapadnog Balkana i Moldaviju, prenosi SEEbiz.

Ipak, glavni ulagački aduti ostaju crnogorski turistički sektor i proces privatizacije te infrastrukturni projekti, posebno gradnja autoputa od Bara do granice sa Srbijom.

Veliku ulogu u privlačenju ulagača ima i povoljan poreski sistem. Tako je, na primjer, porez na dobit kod nas samo devet posto, porez na dohodak od devet ili 15 posto, zavisno od visine primanja, dok je opšta stopa PDV-a 19 posto, uz koju postoji i snižena stopa od sedam posto i nulta stopa, pokazuju podaci.

Tako su stranci u Crnu Goru prošle godine, prema podacima Centralne banke Crne Gore, uložili ukupno nešto manje od 650 miliona eura. Najviše ulaganja u tu zemlju stiglo je iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, te iz Italije, Azerbajdžana, Rusije, Švajcarske, Njemačke, Srbije, Kipra i Turske.

No, iako je turizam jak crnogorski adut za ulaganja, Šantić ne očekuje da će hrvatske firme iz turističkog sektora u doglednoj budućnosti u većoj mjeri ulagati u crnogorski turizam. Hrvatske će se firmee, dodaje, svakako se više okretati zemljama regije, posebno BiH i Srbiji, no Crna Gora tu stoji znatno slabije, kako zbog malog tržišta, tako i zbog premalog broja radnika. Po tome, tržišta BiH i Srbije ulagačima svakako više mogu ponuditi.