Andreas Roser stoji pred 3D štampačem najnovije generacije. Mladi preduzetnik proizvodi dijelove i predmete koji se jednostavno ne mogu proizvesti na bilo koji drugi način.
U svojoj hali od gotovo 800 metara kvadratnih u nekadašnjoj industrijskoj četvrti u Lorahu, u pokrajini Badenvirtenberg, stvara se maleni crni predmet od plastike, tek nekoliko centimetara velik, piše Deutsche Welle.
Ali to nije ni prototip, niti dio kojeg će trebati samo nekoliko komada. Kad bolje pogledamo, taj plastični dio izgleda kao fina isprepletena mreža koja se ugrađuje kao izolator vanjskog zvuka u vrhunske slušalice i tu se traži tačno takva struktura.
“Mnogi smatraju da su ovi 3D štampači tek igračke. Ali uz pomoć te tehnologije možete praviti stvari i to s preciznošću od stotinke milimetara”, hvali se Roser.
Zato je i “obična” industrija otkrila te mogućnosti, a Roser kaže kako godišnji porast narudžbi iznosi 30 do 40 odsto.
Roser ne može isključiti niti da će biti još bolje, jer se gotovo svaki dan pojavljuju nove ideje: od oklopa za imobilizaciju kičme u medicini, koji će onda biti napravljen tačno po mjeri pacijenta, pa do dijelova za bušilicu tunela u Indiji. Roser je već osnovao poslovnicu i u Mumbaju. Među trenutnih 1.700 mušterija firme “FabbIt” je i američki proizvođač automobila “Tesla”.
Računa se kako će već ove godine trgovina proizvodima iz 3D štampača dostići promet od 12 milijardi evra, a već 2021. će biti 17 milijardi, procjena je američke kompanije “Wohlers Associates”.
To je tehnologija koja bi mogla promijeniti i mnogo toga drugog: zašto uopšte transportovati neki dio kad je moguće preko svjetske mreže poslati parametre udaljenom 3D štampaču? Logistički koncern UPS već eksperimentiše s takvim načinom prenosa, neuporedivo bržim od bilo kojeg saobraćajnog sredstva.
Naravno, još su “tradicionalne” metode lijevanja i mašinske obrade jeftinije, ali neki predmeti se jednostavno ne mogu drugačije napraviti.
Baš kao što ima mnoštvo novih ideja, tako ova tehnologija nalazi i primjenu u drevnim zanatima, kao što je izrada muzičkih instrumenata. Rikardo Simian je muzičar iz Bazela. Objašnjava problem s materijalom zmijskog drveta, izuzetno skupocjenog i rijetkog drveta iz Južne Amerike, koje se koristi samo za vrhunska gudala violina.
“U međuvremenu smo posjekli skoro svo drveće. Potrajaće decenije dok ponovno ne naraste. Zato i tvorci instrumenata traže alternativu i može biti da će rješenje biti kompozitni materijal upravo iz 3D štampača”, kaže on.
S obzirom na to da svira korneto, baroknu vrstu zakrivljenog roga, a da je do sirovine gotovo nemoguće doći, on se obratio Roserovom preduzeću.
Dobio je instrument od najlona napravljen tom tehnologijom, a čiji se zvuk gotovo ne razlikuje od originalnog.
