Najnovije istraživanje magazina “Social Forces” pokazalo je da samo 6 odsto odraslih ima posao koji su priželjkivali od djetinjstva…
Taj podatak ne čudi s obzirom na to da djecu karakterišu bezgranična mašta i nada koje će kasnije biti potisnute finansijskim i ljubavnim problemima, kao i različitim vrstama ograničenja. Kao rezultat, javlja se činjenica da ćemo raditi sve, samo ne posao iz snova.
U jednom istraživanju sprovedenom u Velikoj Britaniji učestvovalo je 3000 osoba, kojima su od djetinjstva postavljana razna pitanja u vezi sa željenom karijerom i životnim snovima. Metod je bio potpuno jednostavan – istraživači su upoređivali odgovore ispitanika iz perioda djetinjstva sa poslovima koje danas obavljaju.
Rezultat je sasvim očigledan – većina ispitanika radila je posao koji nije bio njihov posao iz snova. Jedan od mogućih razloga je taj što djeca nemaju toliko široko razvijenu predstavu o postojećim profesijama (većina djece bavila bi se medicinom i naučnim istraživanjima, a mnogi dječaci, na primjer, željeli su da budu policajci). Sa druge strane, način na koji djeca percipiraju svet menjao se iz godine u godinu, a time i njihove želje.
Želje i snovi jesu bitni, ali je bitno i preživjeti. Potreban nam je novac za hranu, i radimo kako bismo ga stekli. Rad i novac postaju prioritet, a ne snovi i želje.
Zapadna kultura uči nas tome da bi trebalo da radimo ono što volimo i što nas čini srećnim, ali ideja o tome da je moguće da svako ima priliku da radi ono što želi krajnje je nerealna. Sasvim je normalno da odrastanje i životne okolnosti vrše uticaj na vaša očekivanja i postupke – prema tome, nije kraj svijeta ako nismo zadovoljni svojim poslom.
