Sektor usluga u Kini stvara više od polovine BDP-a, u Sjedinjenim Državama zapošljava čak 75% od ukupnog broja radnika, i čini dvije trećine privrede Evropske unije. Usluge su najveći svjetski biznis, ali se čak i u najrazvijenijim zemljama dešava da njihov razvoj usporavaju birokratske ili političke prepreke.
Pričom o 38-godišnjem Điju koji je posle svađe sa šefom odlučio da dvadesetogodišnju karijeru fabričkog radnika zamijeni otvaranjem malog restorana u gradu Šenženu, časopis Bloomberg Businessweek otvara temu kretanja radne snage u Kini i mogućnosti sektora usluga da udomi milione diplomaca ali i nezaposlenih sa skromnijim kvalifikacijama, koji svake godine pristignu na tržište rada najmoćnije svjetske privrede.
Đi je zaključio da mu naporan rad ne gine ni u proizvodnji ni u sektoru usluga, ali da je u ovom drugom makar sam svoj gazda. Sektor usluga u Kini, inače, je krajem 2016. zapošljavao oko 43% odsto od ukupnog broja radnika, što je više nego ikada u toj zemlji, ali i dalje relativno manje nego u razvijenim privredama, gdje broj zaposlenih u tom sektoru ide i do 80%.
Kineske vlasti postavile su cilj da sektor usluga do 2020. godine mora da stvori novih 50 miliona radnih mjesta, što će se vjerovatno i desiti, ali je pitanje koliko će ta radna mjesta biti atraktivna za sve ambicioznije i kvalifikovanije mlade Kineze. Iako država nudi i brojne podsticaje, uključujući i niži porez za uslužne djelatnosti, kineski sektor usluga i dalje radije i češće zapošljava dostavljače ili prodavce u radnjama nego programere, finansijske savjetnike ili menadžere. Sagovornici Bloomberg Businessweeka zato upozoravaju kako bi cilj kineskih vlasti da modernizuju privredu mogla da ugrozi činjenica da sektor usluga ne stvara poželjna niti dobro plaćena radna mjesta u dovoljnoj mjeri.
Prednosti i mane jedinstvenog tržišta usluga EU
Dok se Kina suočava sa manjkom dobro plaćenih radnih mjesta za stručnjake, u Evropskoj uniji u toku je projekat pojednostavljenja procedura i smanjenja birokratije, kako bi jedinstveno tržište usluga postalo funkcionalnije.
Početkom prošle godine, Evropska komisija predstavila je niz mjera s ciljem da pružaoci usluga, poput inženjerskih firmi, IT konsultanata, kompanija koje se bave organizacijom sajmova ili onih specijalizovanih za usluge u građevinarstvu, mogu jednostavnije da nastupe na stranom tržištu u okviru EU. Jedna od novih opcija koje će im biti na raspolaganju je i elektronska procedura nazvana European Services e-card, uz pomoć koje će kompanije iz tog sektora moći da završe sve administrativne procedure na nedomicilnom tržištu, i tako dobiju priliku da ponude svoje usluge i na toj teritoriji.
Sama ideja o funkcionalnom jedinstvenom tržištu usluga nije nova, a kao i mnoge inicijative u EU, razvijana je i djelimično testirana godinama, ali i dalje se suočava sa prilično glasnom opozicijom. Evropska federacija građevinske industrije FIEC, recimo, u ime svojih članova iz građevinske, ali i industrije osiguranja i održavanja, otvoreno upozorava da će sistem e-card, umjesto da olakša poslovanje po principu fer konkurencije, u suštini olakšati posao onima koji izigravaju sistem, lažiraju ponude ili koriste neprijavljenu radnu snagu, između ostalog i zato što ne ostavlja dovoljno vremena lokalnim organima da provjere podatke koje im dostavljaju kompanije iz inostranstva.
U Evropskoj uniji usluge su ogroman biznis, koji čini dvije trećine ekonomije i generiše 90% novostvorenih radnih mjesta, ali se, prema ocjeni Evropske komisije, taj sektor suočava sa niskim rastom produktivnosti i, paradoksalno, ozbiljnim barijerama za nesmetano poslovanje na cijelom „jedinstvenom“ tržištu. To posebno utiče na oko 50 miliona profesionalaca, kao što su arhitekte ili farmaceuti, koji moraju da ispune stroge preduslove da bi se bavili svojim poslom u sopstvenoj zemlji, dok se u drugim državama članicama suočavaju sa različitim nacionalnim regulativama, pa im je teže nego „lokalcima“ da dokažu da imaju odgovarajuće profesionalne kvalifikacije. Zato Evropska komisija preporučuje svim državama članicama da pokušaju da usaglase propise, kako bi se omogućio „slobodniji protok“ profesionalaca na evropskom tržištu, ali i očuvao kvalitet usluga koje oni pružaju.
Američki plan za rušenje barijera
Američki sektor usluga zapošljava 75% radnika i generiše 80% BDP-a, a o njegovoj snazi svjedoči i podatak da je ukupna vrijednost njegovog izvoza dostigla rekordnih 777,9 milijardi dolara u 2017. godini, uz ostvarenje suficita na tržištima širom svijeta.
Stoga je u ovoj godini Koalicija uslužnog sektora (CSI), jedno od većih udruženja koje okuplja banke i osiguravače, kompanije iz oblasti maloprodaje, logistike i medija kao i informatike i telekomunikacija, sebi dalo zadatak da poradi na daljem rastu konkurentnosti američkih usluga, a ona se, prema njihovom mišljenju, može postići samo kroz sklapanje i primjenu trgovinskih sporazuma sa partnerima širom svijeta. Problem je, međutim, u tome što je aktuelni predsjednik Donald Tramp odlučan u namjeri da se ključni sporazumi ponovo ispregovaraju, u skladu sa njegovim sloganom „Amerika na prvom mjestu“.
Spisak sporazuma koje treba ažurirati, ponovo ispregovarati ili tek postići sa najvažnijim partnerima impresivan je koliko i sama američka industrija usluga. Prije svih, tu je kontroverzni Transatlantski sporazum o investicionom partnerstvu, poznatiji kao TTIP, o kome su pregovori sa Evropskom unijom zastali sa Trampovom pobedom na izborima i do danas stoje na ledu. Zatim, treba ispregovarati novi sporazum o slobodnoj trgovini sa Velikom Britanijom, koja i sama tek treba da definiše sopstveni „brakorazvodni“ ugovor sa Unijom. Na kraju, ali nikako manje važno, u toku su pregovori sa Kinom o sklapanju takozvanog bilateralnog sporazuma o investicijama (BIT), koji se vode u sjenci Trampovih prijetnji da će povećati carine na uvoz čelika, a sa ciljem da SAD izbalansiraju odnos ukupnog uvoza i izvoza sa kineskom privredom. Udruženje CSI, inače, najveći potencijal za rast tražnje za američkim uslugama vidi u Brazilu, Indiji, Indoneziji, Vijetnamu i na afričkom kontinentu.
Izvor: Bif.rs
