Veoma važno pitanje koje se nameće u svakoj kompaniji jeste odnos prema prekovremenom radu. Kada je on neophodan, a kada besmislen i iznuruje bez svrhe? Odgovor zavisi od trenutnih potreba posla i pozicije u organizaciji.

1. Ako postoji realna potreba da se nešto uradi, kako bi se ispoštovali rok i kompletnost isporuke, izašlo u susret zahtjevu klijenta, preoteo posao konkurenciji, dostigao željeni cilj ‒ prekovremeni rad je opravdan i predstavlja neophodnost. On je dodatni napor koji omogućava da se ide ispred konkurencije, a ne u korak s njom. On je fleksibilnost u poslovanju koja obezbjeđuje bolje prilagođavanje klijentu i veći stepen njegovog zadovoljstva. Između ostalog, na osnovu njega se stiču veći profesionalni i personalni krediti i grade bolji i dugoročniji odnosi. Proizvodi i usluge isporučuju se tačno na vrijeme, uz potpunu orijentisanost na kupca. U ovom slučaju je veoma važno da, pošto uključuje širi krug zaposlenih s različitim primanjima (od kojih su neka i niža), bude uvjek izmjeren i isplaćen u skladu sa zakonskim normama.
2. Pozicija u organizaciji je važna zato što definiše stepen odgovornosti. Što je viša, donosi veće privilegije, ali i zahtijeva veći napor i veću odgovornost. Odluke menadžera često utiču na stotine i hiljade zaposlenih i njihovih porodica. Teret koji se nosi je ogroman. Ako rukovodilac radi savjesno, on pritisak osjeća, s njim se suočava i hrabro ga nosi. Samim tim je potrebno veće angažovanje u kvalitativnom, ali i kvantitativnom smislu. Za menadžera je normalno da osam sati dnevno radi da bi držao korak s konkurencijom. Preko toga radi da bi njegova kompanija i tim bili ispred nje. Ovdje se ne misli da to mora biti svakodnevna rutina, ali nije normalno ni da on uvjek bude prvi na kapiji, dok saradnici ostaju duže da završe započeti posao. Ponekad je važno ispoljiti višak entuzijazma i odvojiti dodatno vrijeme kako bi se razmislilo o trenutnom načinu rada, pronašle nove i bolje metode i unaprijedili rezultati.

Ipak, najvažnija riječ u oba slučaja jeste potreba. Ona je realna i pojavljuje se s vremena na vrijeme s promjenljivim intenzitetom. Zbog toga je bitno da je prekovremeni rad u skladu s njom. Pošto se plaća, dobrom organizacijom i planiranjem se optimizuje, čime se i troškovi poslovanja svode na razuman i prihvatljiv nivo. Nekontrolisan prekovremeni rad često donosi veću štetu nego korist. Beneficije ostvarene u kvalitetu usluge poništene su prevelikim troškovima ne samo za zarade već i za grejanje, klimu, električnu energiju i druge resurse koji se troše van redovnog radnog vremena.

Ostajanje bez prijeke potrebe, dekretom nadređenog, zato što drugi ostaju, zbog simuliranja aktivnosti, ispunjavanja forme, održavanja vještačke tenzije ili drugim povodom, ne ostavlja dovoljno vremena za preko potreban odmor, iscrpljuje zaposlene i u dužem periodu obara kvalitet njihovog rada. Motivacija slabi, gomilaju se greške zbog umora, i ono što se dobije na kvantitetu gubi se u kvalitetu. Praktičan efekat dodatnog angažovanja postaje zanemarljiv, ili čak negativan. Predstavlja trošenje resursa, koje zauzvrat ne donosi ništa. Kao takvo ga treba izbjegavati uvjek i na svakom radnom mjestu.

Nikola Lukić, MojaFirma