Ovog ljeta, Evropska Komisija nudi osamnaestogodišnjim stanovnicima Evropske Unije besplatne međuželjezničke karte za internacionalna putovanja vozom – propusnicu koja omogućava putovanja kroz 30 evropskih zemalja, u trajanju od mjesec dana. Štaviše, ovu mogućnost ne nude samo za nekolicinu tinejdžera. Sa budžetom od 12 miliona eura za ovu godinu, Evropska Komisija planira finansirati putovanja za 20 000 – 30 000 mladih ljudi, sa mogućnošću povećanja broja ovakvih propusnica u narednim godinama. Precizni detalji o načinu aplikacije i o tome ko će dobiti vozne karte vrijedne i do 510€ (628$), biće objavljeni u narednih nekoliko mjeseci. Ali jedna stvar je jasna: jedan broj osamnaestogodišnjaka, čiji je ukupan broj približan broju stanovnika jednog manjeg grada, biće u mogućnosti da putuje od Laponije do Lisabona vozom ovog ljeta, a cijena koju će morati da plate je ravna nuli (putovanje je besplatno).
Koji je cilj finansiranja besplatnih putovanja? Namjera je da se prošire horizonti mladih ljudi i da se, nadamo se, usadi neka vrsta svijesti o evropskim konekcijama i povezanosti. “Obrazovanje nije samo ono što učimo u učionicama, već i ono što otkrivamo o kulturama i tradicijama naših Evropljana iz susjedstva” – rekao je Tibor Navraksiks, komesar EU za obrazovanje, kulturu, mlade i sport u saopštenju za medije.
Komisija je definitivno odabrala svoj alat mudro. Decenijama unazad, provoditi po mjesec dana putujući kroz Evropu, sa internacionalnim voznim kartama, nije bio samo jeftin način obilaska Evrope. Za mnoge, upravo ovo sada je savremena verzija Grand Tura iz osamnaestog vijeka, šansa da se iz prve ruke otkrije šta je kontinent zapravo i da se istraži njegova priroda i kulturno-istorijsko nasleđe.
Da ste posjetili bilo koju evropsku prometniju željezničku stanicu, prije 25 godina, našli biste na ljetnje platforme pune mladih ljudi koji koriste međuželjezničke propusnice, odlazeći gdje god su zamislili u tom trenutku. Cijena karata, tadašnjih strmoglavih 27.50 funti (38$), kada je prvi put puštena u promet 1972. godine, značila je da je ovo iskustvo prevashodno ograničeno samo na mlade ljude srednje ili visoko platežnih roditelja ili onih koji su imali posao i bili u mogućnosti odvojiti značajniju cifru od svojih plata. Isto važi i za avionske letove, koji su bili pretjerani luksuz.
1998. godine, uklonjeno je starosno ograničenje za propusnice (prije toga, propusnica je bila dostupna samo onima ispod 26 godina), ali do tada, vrhunac međuželjezničkog prevoza je jenjavao. Propusnica se ograničivala na zonski model, po kojem su zemlje grupisane prema različitim cijenama, a troškovi su postepeno rasli.
Naime, kada su cijene avionskih karata postale jeftinije učinile su da željezničke propusnice postanu manje specijalne i interesante. Sa unaprijeđenim sistemom bukinga, postalo je moguće letjeti širom Evrope za vrlo malo novca i dok su međuželjezničke karte ipak opstajale u prodaji, njihova kulturna pozicija, kao fenomen mladih, je nekako nestajala. Borba EU za propusnice – kao motor za prosvjetljenje mladih – i pronalaženje sredstava koja će podržati ovu ideju – mogla bi ponovo oživjeti i učiniti popularnim internacionalni željeznički saobraćaj.
Ovo je zasigurno propusnica koja je pomogla transformaciji u mom životu. Nakon što sam uspio uštedjeti nešto novca koji sam zaradio radeći godinu dana subotom u prodavnici gumenih bombona, putovao sam internacionalnom kartom, sa sedamnaest godina. Kada sam stigao nazad u London, nakon putovanja od mjesec dana, koje je pratilo četvorodnevno kopneno putovanje iz Istanbula, smršao sam od stomačnih bakterija i šepao zbog povrede koja je bila rezultat moje gluposti dok sam se bos penjao do pruge.
Takođe, glava mi je bila puna impresija koje sigurno nikada neću zaboraviti i koje su me pokrenule da sjedim ovdje i pišem ovo.
Britanski tinejdžeri će još nekoliko dana imati šansu da apliciraju za besplatne propusnice – za sada, jer je Velika Britanija ipak još uvijek u EU. Nekako je tužno, kao neko kome ljetnja putovanja znače mnogo, gledati da se ova nova vrata za mlade ljude otvaraju u trenutku kada se vrata Velike Britanije ka EU zatvaraju.
Autor: Feargus O’Sullivan
Izvor: Citylab
Prevod: Bankar.me
