Kina je pokušala gotovo sve kako bi ukrotila tržište nekretninama gdje cijene domova ponekad skaču kao vrijednost bitkoina.

Tokom godina, Kina je ograničila hipotekarne pozajmice. Pokušala je da spriječi ljude koji već imaju kuću ili stan da kupe nove. Uložila je milijarde dolara u izgradnju domova koje će ljudi moći da priušte.

Sada, kineska vlada razmatra usvajanje nečega što bi moglo da preobllikuje ovu drugu po veličini ekonomiju u svijetu: porez na imovinu.

Živjeti u zemlji gdje nema poreza na imovinu djeluje privlačno ali veliki broj stručnjaka i zvaničnika u Kini kaže da je nedostatak poreza pomogao u destabilizaciji ključnog dijela kineske ekonomije.

Mnogi investitori kupuju domove – u Kini su to mahom stanovi – u nadi da će im cijene skočiti. U najvećim gradovima, cijene stanova su u prosjeku porasle dvostruko više u poslednjih osam godina. Ali veliki broj stanova u mnogim gradovima zvrlji prazno ili zbog toga što kupci nemaju namjeru da se usele u njega ili ga izdaju ili zato što su spekulanti sagradili stanove koje niko ne želi.

U oktobru, kineski predsjednik Si Đinping rekao je naciji da se “kuće grade da bi se u njima živjelo a ne da bi se njima spekulisalo”.

Nedavno su potencijalni kupci proveli noć u šatorima i pod ćeebadima čekajući priliku da kupe stambeni kompleks u Nandžingu. Stiglo je toliko kola, kažu ljudi koji su bili tamo, da je saobraćaj zaustavljen na kilometar od kancelarije za prodaju.

“Postoji mnogo spekulanata”, kaže Han Čanglong, inspektor u Nandžingu koji je nadgledao događaj. “Neki ljudi vjeruju da će, ako ih ne kupe odmah, stanovi poskupjeti u budućnosti”.

Između jedne petine i jedne četvrtine godišnjih prihoda Kine dolazi iz stambeene i srodnih industrija pooput industrije namještaja. Ali su stanovi i izvor najvećih uspjeha i propasti.

Lokalni investitori – od kojih mnogi ne vjeruju berzama i kojima je Peking zabranio da prebace svoje veliko bogatstvo u inostranstvo – novac ulažu u stambene jedinice. Brokeri za nekretnine često zarađjuju manje od procenta po prodaji. Hipotekarno pozajmljivanje je skočilo u posljednje dvije godine.

Cijene stanova u Pekingu i Šangaju su toliko skočile da ne mogu da ih priušte ni mnoge bogate poorodice ni spekulanti.

Ma Sijaguang, 31-godišnji mehanički inženjer i njegova supruga, nedavno su kupili stan za 227.000 dolara u najdaljem predgrađu Šangaja kako bi njihova ćerka dobila dozvolu da se upiše u obližnju javnu školu. Ali oni tamo ne žive, već iznajmljuju stan u skupljem kraju. “Želim da imam dom gdje ćemo se porodica i ja osjećati bezbjedno”, kaže on.

Porez bi mogao da utiče na potražnju u oblastima gdje hiljade stanova i dalje ulazi na tržište.

“Šta bi se dogodilo ako bi cijene nekretnina bile stabilne”, pisa se Li Sunelej, glavni ekonomista firme Zhongtai Securities u Džinanu. “Imamo mnogo spekulanata i možda će shvatiti da ne moraju da drže stanove čija vrijednost neće rasti”.

Kultura takođe može da utiče na to. Sa završetkom politike jednog djeteta, Kina ima više mladih muškaraca nego žena zbog čega je došlo do porasta kupovine stanova među muškarcima kako bi se predstavili kao bolji potencijalni partneri.

Džeri Lu, 24-godišnji prodavac osiguranja kaže da je bio odlučan da kupi stan kako bi se njegova djevojka osjećala sigurnije. Čekao je u novembru u redu u svom rodnom gradu Dejangu na jugozapadu zemlje kako bi kupio jedan od posljednjih dostupnih stanova, uz hipoteku koja mu oduzima trećinu prihoda.

“Ne zanima me da li će biti poreza sljedeće godine”, kaže. “Bez obzira na sve, morao sam da kupim jedan”.

(The New York Times, Nedeljnik.rs)