Unija poslodavaca upozorila je da ni Crna Gora neće ostati imuna na odliv radne snage koji uveliko trese zemlje regiona i šire, a posljedice odliva u našoj zemlji, tvrde oni, već uveliko se osjećaju.

“Vodeći se najavama i datim prognozama, a posebno parametrima sve većeg okretanja radno aktivnog stanovništva  prvenstveno mlađeg i visokokvalifikovanog – premа inostranim tržištima, privrednici iskazuju bojazan da veliki talas odliva tek predstoji.  U ovom trenutku, teško je vršiti procjenu uticaja emigracije, kao i ozbiljnih prijetnji starenja našeg stanovništva na ekonomski razvoj, budući da ne raspolažemo zvaničnim podacima, niti je, shodno aktuelnim dešavanjima, na nivou države rađena analiza te vrste”, tvrde oni.

U Uniji poslodavaca Crne Gore (UPCG) vjeruju da će odliv radnika, ukoliko se nastavi ovim tempom, biti razoran po crnogorsko tržište rada, posebno ako se ima u vidu da se Crna Gora godinama unazad borila sa nedostatkom adekvatne radne snage i isti nadomješćivala zapošljavanjem strane radne snage, posebno iz zemalja regiona, a koja se  sada okreće evropskom tržištu i Hrvatskoj kao nama najbližoj zemlji članici EU.

“Mnogo govori i podatak da je Hrvatska, prije samo pre nekoliko godina, odobravala kvotu od svega par hiljada za zapošljavanje stranaca, da bi ove godine cifru povećala na 65.100, te najavila ukidanje kvote kao vid ograničenja. Osim ove mjere, Hrvatska je usvojila i model trajnih domaćih sezonaca kojima se omogućuje ostvarivanje ličnog dohotka i osiguranja tokom cijele godine, preciznije – i van radne turističke sezone. Sve to preduzima kako ne bi dovela do usporavanja ekonomskog rasta i smanjenja konkurentnosti domaće privrede, te negativnog uticaja demografskog kretanja stanovništva na državne fondove”, upozoravaju oni.

Iz UPCG ističu da je situacija više nego alarmantna, što znači da već sada našu državu treba učiniti atraktivnom  ne samo za investitore, već i za domaće zaposlene.

“Da li ćemo kao država i cjelokupno društvo sve ovo posmatrati pasivno, kao neminovan proces, i eventualno preduzeti određene korake tek kada za njih bude kasno, ili ćemo djelovati hitno i kreirati mjere koje će preduprijediti zadržavanje radne snage, njihovo dodatno usavršavanje, ulaganje u karijeru i obezbjeđenje boljih uslova rada”, pitaju oni.

Upoznati su da su se mnoge zemlje već ozbiljno posvetile tome i preduzele konkretne mjere u konktekstu ublažavanja posljedica iseljavanja, posebno kada su u pitanju obrazovana i mlađa populacija.

U UPCG su svjesni da je prvi motiv svakog radno sposobnog građanina – zarada, a za privrednika – dobit. Upravo zbog toga, UPCG godinama unazad predlaže smanjivanje troškova na rad, jer je Crna Gora jedina zemlja u regionu u kojoj se, primjera radi, dio zarade koji se odnosi na topli obrok i regres oporezuju.

“Za razliku od nas, Republika Srpska je upravo iz razloga suočavanja sa ozbiljnim odlivom radne snage, kako bi postala primamljiva za svoje radnike, nedavno usvojila mjeru za izvjesno povećanje plata, te će država za zarade iznad оdređenog  iznosa poslodavcima vraćati 70 odsto uplaćenih doprinosa na taj uvećani dio. Treba imati u vidu činjenicu da mladima, za ostanak u zemlji, zarade jesu bitan uslov, ali svakako ne i ključan, odnosno jedini. Za odluku ove vrste mladima su važne i brojne druge stvari, naročito one koje im garantuju kvalitet života, kao što su sistem obrazovanja, zdravstvene zaštite”, navode oni.

Prema njihovim riječima, od države se očekuje sveobuhvatan, analitički pristup koji će na nastale probleme odgovoriti pravovremeno, donošenjem odgovornih strateških odluka, počev od procjene potreba tržišta rada pri kreiranju upisnih politika, preko poboljšanja uslova za održavanje postojećih i  stvaranje novih radnih mjesta, brze i efikasne administracije, predvidljivog poslovnog ambijenta i stabilnog poreskog sistema, a što bi sve zajedno dovelo i do  adekvatno plaćenih poslova.

“Upravo takav odnos države i ozbiljnost u rješavanju ovog, evidentno, gorućeg ekonomskog pitanja, očekuju crnogorski privrednici. Naravno, sama država ne može ispuniti sva ova očekivanja, za to je neophodna pravovremeno i suštinsko ukljućenje svih segmenata društva koje, uz donosioce odluka, odnosno Vladu i druge institucije sistema,  čine  i socijalni partneri – predstavnici poslodovaca i sindikata. Ovo je zajednički problem i zajedno ga moramo rješavati. I to na vrijeme”, apeluju oni.