Politička karijera može biti vrlo unosna, ali ne i u skandinavskoj zemlji u kojoj pristup politici odlikuje skromnost, a njihovi narodni predstavnici zaista rade posao za koji su plaćeni.
Umjesto velikodušnih naknada i raznovrsnih pogodnosti, švedski parlamentarci su vrlo ograničeni kada je riječ o korišćenju novca poreskih obveznika.
„Mi smo obični građani“, kaže za BBC poslanik Socijaldemokratske partije Per Arne Hakanson.
„Nema smisla da imamo neke posebne privilegije, pošto je naš posao da predstavljamo građane i okolnosti u kojima oni žive. Može se reći da je naša privilegija što radimo taj posao i imamo mogućnost da utičemo na smjer u kom će zemlja ići“, dodaje Hakanson.
Švedski poslanici imaju pravo na besplatni javni prevoz. I za razliku od mnogih kolega iz drugih zemalja nemaju službena vozila i šofere.
Parlament, na primjer, posjeduje ukupno tri automobila volvo S80, a i ovaj siromašni vozni park koriste samo u zvaničnim posjetama predsjednik i tri potpredsjednika. Vozila ne služe za to da ljudi njima dolaze na posao ili idu kućama.
Premijer Stefan Lofven je jedini političar u Švedskoj koji stalno ima automobil na raspolaganju.
Švedski poslanici zarađuju oko 6.900 dolara mjesečno, što je upola manje od 14.000 dolara koliko dobija američki kongresmen. Prosječna mjesečna plata u Švedskoj je oko 2.800 dolara.
Poslanici koji dolaze iz izbornih jedinica izvan Stokholma imaju pravo na naknadu koja se zove traktament – dnevnice za dane koje rade u prijestonici. One iznose oko 12 dolara dnevno, sa kojima se u Stokholmu ne može kupiti ništa sem oskudnog obroka.
Do 1957. švedski parlamentarci nisu ni imali platu, već su dobijali novčanu podršku od svojih partija. Skupštinski dokumenti pokazuju da su naknade uvedene kako bi se omogućilo da nijedan građanin ne bude sprIJečen da uđe u politiku. Ali nisu želJeli da plate budu mnogo primamljive.
Kao i mnoge njihove kolege širom svIJeta, narodni predstavnici u Švedskoj imaju pravo na subvencionisano stanovanje, ali samo ako nisu iz Stokholma.
I teško se može reći da im je smJeštaj luksuzan. Državni stanovi u kojima odsIJedaju poslanici su oskudno namJešteni. Ako žele da im tu žive i partneri ili supružnici, to moraju da plate.
Neke državne garsonjere su površine 16 kvadrata. Često nemaju veš mašine ili mašine za sudove, opremljeni su krevetima za samce. Ako poslanici žele da žive sa partnerima, on ili ona moraju da plate drugu polovinu kirije.
Poslanici mogu izabrati i da žive na nekom drugom mjestu, a da koriste stanarinu od parlamenta. Ipak, ta kirija je ograničena na oko 820 dolara mJesečno, što je relativno malo u odnosu na cIJene iznajmljivanja u centralnim stokholmskim kvartovima.
Sve do devedesetih uslovi u kojima su švedski poslanici živJeli bili su još skromniji. Nije bilo subvencionisanih stanova, već su spavali u kancelarijama, koje su u prosjeku imale 15 kvadrata.
Švedskim poslanicima je zabranjeno da upošljavaju asistente ili savjetnike. Umjesto toga, partije koje su u parlamentu dobijaju određene iznose i time plaćaju zaposlene koji opslužuju sve stranke u skupštini.
Skromnost je još više izražena u švedskoj lokalnoj politici. Njihovi predstavnici u opštinama i gradovima smatraju da je to paralelna aktivnost, koja se radi uz glavni posao.
Oko 94 odsto lokalnih zvaničnika rade neplaćeno – izuzetak su funkcioneri koji rade u izvršnim tijelima i za to primaju plate, mada neki od njih uzimaju naknade kao za pola radnog vremena.
Gradska većnica u Stokholmu Kristina Elfors Sjodin objašnjava tu filozofiju. „To je dobrovoljni rad, koji savršeno možete da obavljate u slobodno vrijeme“, zaključuje ona.
