Sialkot, grad u Pakistanu na granici sa Kašmirom, prava je prestonica fudbala. Ne zato što odatle dolaze najbolji igrači, već zato što se u njemu proizvedu dvije od tri fudbalske lopte u svijetu.

U gradu se nalazi oko 1.000 fabrika u kojima više od 60.000 ljudi pravi lopte, a među njima i Adidasovu Al Rila loptu kojom se igra svjetsko prvenstvo u Kataru, piše Blumberg.

Ovo je mukotrpan i veoma slabo plaćen posao. Više od 80 odsto lopti napravljenih u ovom gradu se šije ručno, a ovaj posao uglavnom rade žene. Ručno napravljeni šavovi daju lopti stabilnost veću nego kod mašinski šivenih lopti.

Za šivenje jedne lopte potrebno je oko tri sata. Proizvođač Anvar Kavaja industriz plaća svoje švalje oko 75 centi po lopti. Ako šiju tri lopte dnevno, mjesečno mogu da zarade oko 48 dolara mjesečno. Čak i za ovaj siromašni region to je mala plata. Prema procjenama istraživača za život u Sialkotu neophodno je najmanje 100 dolara.

Muškarci obično rade druge poslove u proizvodnji, na primjer pripremu materijala i kontrolu kvaliteta. Do reforme radnih propisa 1997. godine uz roditelje u fabrikama u Sialkotu radila su i deca od pet godina pa na više.

Zabrana dječijeg rada dovela je prema jednom izvještaju iz 2016. manjka radne snage.

Sintetička koža se pravi od pamuka, poliestera i poliuretana. Najjeftinije lopte prave se od kineskih materijala, kvalitetnije lopte se proizvode od komponenti iz Južne Koreje, a lopte sa kojima se, na primjer, igra u Bundesligi prave se od sirovina iz Japana.

Tipična lopta sastoji je od 20 šestougaoinika i 12 petougaonika i 690 šavova koji ih povezuju.

U novije vrijeme prave se jednako kvalitetne lopte povezane vrelim lijepkom u procesu pod imenom “termo vezivanje”. One su jeftinije za proizvodnju, ali su mnogo kuplje za transport jer se ne mogu izduvati, niti zakrpiti.

Svake godine u svijetu se proda oko 40 miliona fudbalskih lopti, a tokom svjetskog prvenstva očekuje se da prodaja dodatno skoči.