Ruska agresija na Ukrajinu u početku se snažno odrazila na međunarodnu ekonomiju. Ubrzala je otprije prisutnu inflaciju kroz uticaj na cijene energenata i hrane”, podsjeća Velimir Šonje, ekonomski stručnjak iz Zagreba. Međutim, dodaje, nakon nekoliko mjeseci se pokazalo da je uticaj ipak bio manji nego što se očekivalo.
“Cijene na svjetskim tržištima su se primirile, a neke, poput cijene nafte, vratile su se na nivo prije agresije. U prvih devet mjeseci evropska ekonomija rasla je 2,6 odsto, a Rusija je službeno priznala pad od pet odsto”.
Šonje je, kao savjetnik Antiinflacijskog programa Vlade Hrvatske, učestvovao u kreiranju stabilizacijskog programa kojim je 1993. godine zaustavljena hiperinflacija. Vršio je i rukovodeće funkcije u nekim od najvećih banaka i investicionih fondova, a od 2003. godine direktor je firme Arhivanalitika, koja se bavi izradom makroekonomskih analiza i finansijskim savjetovanjem. U razgovoru se osvrnuo na aktuelno stanje ekonomije, s posebnima akcentom na region.
Rusija će godinama osjećati posljedice
“Situacija je trenutno paradoksalna, jer ne možemo govoriti o krizi u punom smislu te riječi. Kriza je u smislu realnih plata. Inflacija je narušila kupovnu moć ljudi, jer su prosječne plaće svuda rasle sporije od cijena. U tom smislu je kriza. Ali, stope nezaposlenosti su najniže u istoriji. U tom smislu krize nema, nego smo u jednom od najuspješnijih razdoblja”, ističe Šonje.
Smatra da su ekonomske sankcije Evropske unije prema Rusiji ambivalentne i da je dobro što kontrole izvoza tehnologije u Rusiju slabe rusku sposobnost još jače agresije, jer usporavaju tehnološko opremanje ne samo vojnog kompleksa, nego i poduzeća, i tehnološki napredak.
“Rusija će godinama osjećati posljedice, jer tehnologija je ključna za razvoj, a sama Rusija nije dovoljno inovativna i gubi pamet (emigracija). Loše je što su energetske sankcije podigle cijene energenata, od čega je i Rusija imala neke koristi. Ali, mislim da se taj dio sankcija nije mogao izbjeći. Trebalo je poslati jasnu poruku, povući crtu. Ako se Rusija vrati za pregovarački sto, taj dio sankcija bi se mogao postupno normalizovati, jer je to u obostranom interesu. No, i tada ništa neće biti isto kao prije. Nakon ovoga što je Rusija napravila, niko pri zdravoj pameti u Evropskoj uniji više ne želi da zavisi od ruskih energenata Evropa je spremna da plati cijenu za to. I dovoljno je bogata i napredna da to može učiniti”, dodao je.
Odgovarajući na pitanje prijeti li Evropi stagflacija, navodi da je to pojam koji je skovan da opiše situaciju u Sjedinjenim Američkim Državama od 1969. do 1982. godine. Ipak smatra da je pojam stagflacija – “nesretan”.
“U tom periodu SAD nije stagnirao, nego je dugoročno rastao, iako je imao čak četiri recesije. Valjda se pod pojmom ‘stagnacija’ misli na češće recesije. Moguće je da će Evropa u ovoj deceniji imati češće recesije nego ranije (već je bila jedna 2020, a 2023. godine prijeti druga). I moguće je da će inflacija ostati povišena u odnosu na prosjek 2000-2020. godina. No, to ne znači da ekonomskog rasta neće biti. Dugoročno će većina ekonomija nastaviti rast i u ovoj deceniji”, govori Šonje.
Solidno upravljanje finansijama
Prema njegovim riječima, upravljanje finansijama u zemljama Zapadnog Balkana je solidno i fiskalne politike su sada relativno uredne. Naglašava da niti jednoj zemlji ne prijeti fiskalna kriza te da su i monetarne politike uredne, stabilizirajuće.
“Hrvatska uskoro ulazi u eurozonu, a u Bosni i Hercegovini imate stabilan kurs vezan uz euro kroz valutni odbor i to je najbolje što u ovom trenutku može imati ta zemlja. Bosna i Hercegovina svakako treba da sačuva taj monetarni aranžman. Ponekad se čuju neke političko-ekonomski avanturističke ideje o promjeni monetarnog aranžmana, ali stekao sam utisak da ljudi u Bosni i Hercegovini jako dobro razumiju da im valutni odbor donosi više koristi nego štete.
Sjeverna Makedonija ima, takođe, stabilan tečaj, na Kosovu i u Crnoj Gori je [platežno sredstvo] euro, Srbija malo fluktuira kurs do određene mjere, ali sve je to uredno i komparativno gledano vrlo stabilno. I bolje je tako, kada nema valutnih kriza i financijske nestabilnosti. Na kraju, banke su svuda dobro kapitalizovane, solidne.“
Ipak, mišljenja je da zemlje na području bivše Jugoslavije imaju jednu strukturnu slabost, koju moraju što prije otkloniti ako žele ozbiljniji ekonomski rast.
“Tu je politički kapitalizam. Političari, kroz državna preduzeća i budžete, kontrolišu ekonomiju, a privatni sektori, preduzetnici koji se zaista bore na otvorenom tržištu, premali su i slabi. Dok se to ne riješi – nema ozbiljnijeg rasta životnog standarda, s fiskalnim olakšicama ili bez njih. Fiskalne olakšice su pitanje raspodjele, a raspodjela nikome nije donijela razvoj. Razvoj dolazi iz proizvodnje za tržište, iz konkurentnosti i produktivnosti, a to neće donijeti politika koja se miješa u sve ekonomske procese”, obrazlaže ekonomski stručnjak.
Za sada se ne nazire veliki talas bankrota
Poručuje i kojim mjerama se može zaustaviti dalji rast cijena.
“Smanjenjem akciza i poreza na dodanu vrijednost na energente. Te dvije komponente su u Evropskoj uniji enormno visoke. U Hrvatskoj čine polovinu maloprodajne cijene goriva”, navodi on.
Uvjeren je da se, za sada, ne nazire veliki talas bankrota u pojedinim zemljama.
“Sve će zavisiti od iduće godine, koliko će recesija, ako je bude, biti trajna i duboka. Za sada sve ukazuje, ako je bude – biće blaga. Dok se ne primiri inflacija. Svjetska ekonomija usporava. Nemam svoja predviđanja, samo kompilujem tuđa, koja pratim. Sada je gotovo konsenzus da će usporavanje trajati dok se inflacija ne primiri i neće biti ni duboko, ni dugotrajno”, zaključuje Velimir Šonje.
Izvor: Al Jazeera
