Eskalaciju geopolitičkog suparništva između SAD i Kine prikladno je zvati “novim hladnim ratom”. Ali taj termin ne bi trebalo da zamagli očiglednu, mada u ovom trenutku nedovoljno shvatljivu, realnost: to novo suparništvo radikalno će se razlikovati od Hladnog rata između SAD i SSSR-a.
U Hladnom ratu XX vijeka bila su suprotstavljena dva neprijateljska vojna bloka. U kinesko-američkom rivalstvu učestvuju dvije ekonomije koje su tijesno povezane između sebe i sa čitavim svijetom. Odlučujuće bitke u današnjem hladnom ratu vodiće se, zato, na ekonomskom frontu (u sferi trgovine, tehnologije i investicija), a ne, na primjer, u Južno-kineskom moru ili u Tajvanskom moreuzu.
Neki američki stratezi već su to shvatili. Sada oni potvrđuju da će za pobjedu u novom hladnom ratu SAD morati da prekida svoje poslovne veze s Kinom i da to isto traži od svojih saveznika. Ali kako pokazuje dvostrani već započeti trgovinski rat, sve je to lakše reći nego uraditi. Uprkos izjavama predsjednika SAD da je taj rat “lako dobiti”, on je već doveo do toliko velikih troškova (pri čemu trgovinski deficit u SAD nastavlja da raste) da Tramp sada, izgleda, preispituje svoje mišljenje u vezi sa daljom eskalacijom. Ako već SAD, sa njihovim moćnim geopolitičkim stimulansima, imaju teškoće s troškovima ekonomskog razvoda sa Kinom, onda će njihovi saveznici (od kojih većina u Kini ne vidi posebnu prijetnju bezbjednosti) naravno odbiti da čini to isto. Njihov uzdržani odnos najbolje se vidi kroz to kako reaguju na agresivnu kampanju Amerike protiv kineskog telekomunikacionog giganta Huawei.
Do danas ta kampanja uključuje hapšenje (u Kanadi) finasijske direktorke Huaweija Meng Vangdžu i pravne radnje protiv Huaweija zbog narušavanja sankcija protiv Irana i krađu američkih tehnologija. Osim toga, Trampova administracija pozvala je saveznike da Huawei, koji je globalni lider u mobilnim tehnologijama naredne generacije – 5G, drže podalje od svojih bežičnih komunikacionih mreža.
Argumenti protiv toga da se Huaweiju povjeri izgradnja 5G mreža u zapadnim zemljama veoma su jaki. Kineska vlada ima neograničenu vlast nad kompanijama u zemlji, pa zato korišćenje Huawei tehnologoije u 5G mrežama može dovesti do ozbiljnih rizika po pitanju bezbjednosti. Za one zemlje koje sebi mogu dozvoliti skuplju opremu (i koje kinesku dominaciju smatraju samo nekim dalekim problemom), takvi rizici su, sasvim je moguće, prihvatljivi. Ali to se ne može reći da bogate saveznike Amerike.
Ipak, do sada su samo Australija i Novi Zeland prihvatili zahtjev Amerike da se zabrani Huawei. Kanada razmatra mogućnost da se pridruži tim zemljama, a evropske države idu protiv Trampove administracije: Velika Britanija i Njemačka šalju signale da su spremne da daju mogućnost učešća Huaweija u izgradnji svojih 5G mreža. Na isti način, Indija i Južna Koreja suprotstavljaju se pritisku SAD da isključe Huawei.
Bez obzira na sve posljedice po nacionalnu bezbjednost, činjenica ostaje činjenica: zabrana Huaweija vodi do povećanih troškova i značajanih kašnjenja u planovima. A SAD ne nude svojim kolebljivim saveznicima nikakve nagrade ili kompenzacije.
Sve to naglašava glavni problem sa kojim će se SAD, najvjerovatnije, susresti u novom hladnom ratu. Amerika će, vjerovatno, na kraju prevladati, ali će je ta pobjeda skupo koštati. Za ekonomsku izolaciju Kine, a to je ključno da se dobije odlučujuća prednost, SAD će na svojim leđima morati da nose ne samo svoje gubitke već i da kompenzuju gubitke s kojima će se suočiti njihovi saveznici.
Osim toga, ta pobjeda neće biti brza, posebno ako SAD i dalje budu aktivno nastojale da ostvare kratkoročne dobitke, na primjer dobijanje kineskog obećanja da će zakupiti značajanu količinu američke soje ili energenata. Zato SAD nisu u stanju da stimulišu sprovođenje sistemskih promjena koje bi donijele dugoročnu korist kako njima samima, tako i njihovim saveznicima. Takvo oportunističko ponašanje tjera saveznike SAD da sumnjaju u odlučnost Amerike kada je riječ o ekonomskoj konfrontaciji sa Kinom i pojačava strah da će imati visoke kratkoročne troškove ne dobivši ništa zauzvrat.
Trampova administracija već je demonstrirala potpuno odsustvo brige za ekonomske interese svojih saveznika. Upravo su američki saveznici postali glavne žrtve toga što je Trampova administracija uvela uvozne carinske tarife na čelik i aluminijum, a sada ta administracija prijeti da će otići dalje i uvesti specijalne tarife za evropske i japanske automobile. Kako saopštavaju, Tramp čak razmišlja da saveznicima iznese zahtjev da oni plaćaju punu cijenu – plus 50% – boravka američke vojske na njihovim teritorijama.
Trampove metode ne pokazuju samo odsustvo lojalnosti, već i odsustvo vizije neophodne za održavanje (da i ne govorimo o jačanju) ekonomskih poluga Amerike. Sjetićemo se da je praktično odmah po ulasku u Bijelu kuću Tramp objavio izlazak iz Transpacifičkog partnerstva – sporazuma o slobodnoj trgovini čiji je konkretni cilj bila prevencija od kineske ekonomske dominacije u azijsko-tihookeanskom regionu. U novom hladnom ratu s Kinom do pobjede će se doći ne pomoću ideologije ili čak oružja, već zahvaljujući primjeni ekonomskih stimulansa za uvođenje geopolitičke borbe. Strategija u kojoj je oružje isključivo američka pohlepa, ne može biti pobjednička. Pokazujući sitničavost u odnosu prema saveznicima, SAD će, u stvari, razoružati sebe.
Autor: Minxin Pei
Autor je profesor na Claremont McKenna College
Copyright: Project Syndicate, 2019.
Izvor: Vijesti
