Prema Monstatovim podacima, u Crnoj Gori oko četvrtina zaposlenih radi u trgovini, od čega je 26.100 žena i 20.100 muškaraca. No, prema nezvaničnim procjenama, u trgovini radi dvostruko više žena nego što kaže zvanična statistika – oko 50 hiljada. U novembru ove godine prosječna plata u trgovini iznosila je 366 eura. Po visini plata to je pretposljednje mjesto u državi.
Javna je tajna da zaposleni u trgovini tokom mjeseca imaju svega dva slobodna dana, da često rade prekovremeno, da imaju svega sedam do deset dana godišnje odmora. Prodavačice rade za od 250 do 330 eura, često potpisuju takozvane blanko otkaze, pa ih poslodavac može otpustiti kad god hoće. Ćute, jer se boje da izgube posao, jer i takav je bolji nego da ga nema. Kažu da, ipak, medju poslodavcima ima i onih koji makar za nijansu više poštuju prava radnika.
Teški uslovi rada
Dvadesetpetogodišnja Podgoričanka sa kojom smo razgovarali radi u jednom marketu godinu dana. Nije spremna da joj se objavi ime, jer je strah da ne ostane bez posla.
“Radim za kasom, ali kada je potrebno, budem i na odjelu za voće i povrće, kao i dijelu gdje se prodaju suhomesnati proizvodi. Često radim i prekovremeno, neplaćeno, naravno. Kada se radnja zatvori, ostajemo da svedemo račune u kasi i čistimo cijelu prodavnicu”, priča ona za Portal Analitika.
Kaže i da ukoliko pogriješe poslodavac im odbija od plate dok, sa druge strane, nikada ne budu nagradjene.
Ovo je samo jedna od mnogih sličnih priča žena koje rade u trgovini u Crnoj Gori. Skoro pa je isto da li rade kod domaćih poslodavaca ili kod regionalnih trgovinskih lanaca, butika, piljara, trafika. Jedna pedesetgodišnjakinja nam je ispričala da mora da radi jer sama podiže dvoje djece. Zato ni ona nije htjela da joj se objavljuje ime. “Moram da radim i ćutim. Nosim gajbe, guram pretovarena kolica, slažem, čistim. Imam u petnaest dana jedan dan slobodan. Radim za praznike, nedjeljom…”, kazala je ona. Zaposlena je u jednom velikom supermarketu, dijelu regionalnog lanca.
Što radi Inspekcija
Da li i što radi Inspekcija rada teško je procijeniti. Portal Analitika nije od njih uspio da dobije podatke da li su i koliko kontrolisali trgovine tokom prošle godine. Objašnjeno nam je da sabiraju godišnje podatke, a nijesu htjeli da nam dostave podatke koje imaju do sada.
U Izvještaju o radu Inspekcije rada za 2017. koji je dostupan na njihovom sajtu se navodi da su izvršili ukupno 9.130 kontrola, od toga u trgovini 1.834. Navode da se oko 20 odsto svih kontrola odnosilo na zaposlene u trgovini. Podaci koji se odnose na rezulate nadzora su objedinjeni, tako da ne znamo kakve su mjere izrekli poslodavcima koji se bave trgovinom.
Sve u svemu, inspektori su u oko 3.000 slučajeva našli da su poslodavci kršili zakon i izrekli im kazne u visini od oko 1,3 miliona eura. Od toga u nešto više od dvije hiljade slučajeva zbog rada na crno i oko 650 iz oblasti zaštite i zdravlja na radu. Naplaćeno je nešto oko 700 hiljada eura kazni. Samo u 48 slučejeva je naloženo privremeno zatvaranje objekta.
Sindikat se susrijeće sa nepoštovanjem prava radnika
Iz Saveza samostalnih sindikata je za Portal Analitika rečeno da se često susrijeću sa situacijom da zaposleni u trgovini nemaju ni jedan slobodan dan, da rade za praznike i da im se to ne plaća. Kažu i da imaju veoma mali broj prijava kada je riječ o radu na crno. “Zaposleni koji rade na crno prihvataju takvo stanje iako su svjesni činjenice da će im doprinosi biti uplaćeni na najnižu zaradu. Kako su prinuđeni da obezbjede egzistenciju za sebe i za članove svoje porodice, često na neki način i uslovljeni da rade na crno”, navode iz Sindikata.
Predlog da se nedjeljom ne radi
Kao jedno od rješenja da bi se zaposlenima u trgovini olakšao život je predvidjena zabrana rada nedjeljom. Naša sagovornica, dvadesetpetododišnja Podgoričanka nema prevelika očekivanja od tog zakonskog rješenja.
“Svejedno mi je hoće li stupiti na snagu novi zakon, jer znam da se neće poštovati i da ću morati da radim nedjeljom. Moguće da će se poštovati par nedjelja pa će poslije biti sve po starom“, kaže ona.
Predlogom zakona o izmjenama i dopunama Zakona o unutrašnjoj trgovini predviđeno je da će se neđelja ”proglasiti” neradnim danom, a podzakonskim aktima predviđeti izuzeci od ovog pravila – u cilju zadovoljenja osnovnih životnih potreba.
Strah naše sagovornice ima osnova. Da se zakon poštovao, ona bi i do sada radila pet dana nedjeljno, ukupno 40 sati. Svaki minut prekovremenog bi joj morao biti plaćen, imali bi minimum 20 radnih dana odmora godišnje.
Zvicer: Izmjene nepotrebne
Profesorica radnog prava na Pravnom fakultetu u Podgorici Vesna Simović Zvicer za Portal Analitika kaže da su predvidjene izmjene nepotrebne.
“Zakon o radu koji se odnosi na sve zaposlene, pa i na one u trgovini – predviđa da se sedmični odmor koristi nedjeljom. Dakle, to je pravilo, od kojeg je predviđen izuzetak: ako priroda posla i organizacija rada to zahtijeva. U tom slučaju, poslodavac je dužan da donese odluku kojom će utvrditi raspored korišćenja sedmičnog odmora i da zaposlenom obezbijedi korišćenje tog prava nekog drugog dana u toku naredne sedmice”, objašnjava ona.
Ona kaže da priroda posla i organizacija rada mogu da budu razlozi zbog kojih zaposleni u trgovini neće svake neđelje koristiti sedmični odmorMedjutim, kako objašnjava, tada se donosi odluka o raspodjeli sedmičnog odmora u kojoj se precizira da zaposleni koji je npr. jedne sedmice koristio odmor u utorak, sljedeće koristi u neđelju.
“Dakle, potrebno je samo dosljedno primijeniti Zakon o radu, kako bi se zaposlenima u trgovini obezbijedilo ostvarivanje ustavom garantovanog prava na odmor”, objašnjava ona.
Često smo i do sada slušali da su naši zakoni dobri, ali da se ne primjenjuju. To ,medjutim, našim sagovornicama, ali i hiljadama drugih žena zaposlenih u trgovinama ne znači ništa. Teško je očekivati da će im uskoro bolje biti.
Izvor: Portal Analitika
