Američki zvaničnici razrađuju plan smanjenja globalnih cijena nafte koji nikada ranije nije bio isproban, kako bi spriječili produbljivanje ekonomske krize i nestašicu hrane, piše The New York Times.
Taj plan bi, kako se navodi, bio usklađen s evropskim sankcijama i omogućio bi održavanje isporuka ruske sirove nafte na globalna tržišta, i to po značajno sniženoj cijeni, prenosi Tanjug.
List navodi da u Bijeloj kući strahuju da bi nova serija evropskih sankcija usmjerenih na globalni prekid protoka ruske nafte do kraja godine mogla dovesti do brojnih skokova cijena energenata, što bi dodatno ugrozilo već opetećene potrošače i gurnulo SAD i druge ekonomije svijeta u veliku krizu i odricanja.
Taj lanac događaja mogao bi pogoršati ionako značajnu nestašicu hrane, koja muči mnoge zemlje širom svijeta.
Upitan i reizbor Joea Bidena
Analitičari su izračunali da bi smanjenje zaliha nafte moglo dovesti do porasta cijena tog energenta na 200 dolara po barelu ili više, što znači da bi Amerikanci za galon benzina plaćali sedam dolara.
Dok je američki predsjednik Joe Biden pritiskao Evropu da zaustavi uvoz ruske nafte zbog napada na Ukrajinu, neki analitičari, kao i glavni ekonomski saradnici predsjednika, sada strahuju da bi takva politika mogla rezultirati time da ogromne količine ruske nafte, koja čini nešto manje od desetine svjetske ponude, iznenada budu skinute sa globalnog tržišta.
Potencijalno novi naftni šok koji bi dodatno ugrozio globalnu ekonomiju, a možda i izglede za reizbor Bidena, podstakli su administraciju u Washingtonu da počne ubjeđivati svjetske lidere i poslovne krugove širom svijeta da potpišu saglasnost za globalno ograničenje cijene ruske nafte.
Zvaničnici administracije i sam Biden ukazuju na to da je cilj dvostruk: smanjiti priliv novca ruskoj ratnoj mašineriji i ublažiti pritisak na potrošače širom svijeta koji se suočavaju s konstantnim porastom cijena goriva.
Pojedini ekonomisti i stručnjaci skeptični
Taj plan ne bi uticao na evropske sankcije, tvrdi Bijela kuća, ali bi ublažio neka druga ograničenja, pod uslovom da se transportirana ruska nafta prodaje po cijeni koja nije veća od one koju bi odredile Sjedinjene Američke Države i saveznici.
To bi omogućilo Moskvi da nastavi transport nafte u ostatak svijeta, a nafta koja se sada isporučuje u Francusku ili Njemačku, odlazila bi i drugim naručiocima u Centralnoj Americi, Africi, Kini i Indiji, ali po sniženoj cijeni.
Pojedini ekonomisti i stručnjaci za naftnu industriju skeptični su da će ova ideja zaživjeti i upozoravaju da bi plan uglavnom mogao doprinijeti povećanju zarade naftnih rafinerija, a da bi Rusija i njeni saveznici mogli glatko odbiti da svoju naftu prodaju po cijeni koju diktira SAD.
