Crna Gora godišnje proizvede gotovo 800 tona slatkovodne pastrmke dok su potrebe više od 1.200 tona. Imamo kapacitete i znanje da povećamo proizvodnju i dobar dio izvezemo i za to nam je potrebna veća podrška države, kaže Božidar Krsmanović, vlasnik nikšićkog preduzeća “Ribnjak” u okviru koga posluje i najveći ribnjak u našoj zemlji onaj na Pivskom jezeru.
Potražnja za pastrmkom stalno raste, ali je sve teže i teže proizvoditi, jer su klimatske promjene izražene, manje je kišnih dana, a ljeti sve više tropskih.
Podignuta je cijena ribe, ali ona sporije raste od troškova i velika je konkurencija preduzeća iz Bosne i Hercegovine koji od svoje države imaju subvenciju od sedamdeset pet centi.
“Naši proizvođači ribe nemaju tu podršku iako to godinama traže. Nadležni kažu da su pregovori sa Evropskom unijom o pristupanju poodmakli i da sada, kažu nam, nemaju pravo da odobre direktne subvencije”, kaže Krsmanović.
Resorno ministarstvo prošle godine odobrilo je podršku, međutim to je bilo nedovoljno imajući u vidu poskupljenje, prije svega, riblje hrane.
“Dobro bi bilo kada bi država smanjila poresku stopu na ribu sa dvadeset i jedan odsto na sedam, kao što je npr. za pileće meso”, pojašnjava Krsmanović.
U ribnjacima na Pivskom jezeru i u mjestu Vir godišnje se proizvede četiri stotine tona ribe.
“Da smo imali pomoć države, barem četrdeset centi, posljednjih nekoliko godina, udvostručili bi proizvodnju pastrmke”, kaže Krsmanović, i naglašava da je proizvodni potencijal veliki, ima i znanja, a sve je viša tražnja iz okolnih zemalja i samo su nam potrebna obrtna sredstva i više sluha države.
Troškovi proizvodnje stalno rastu. Primjera radi, napominje Krsmanović, prije dvije godine za šleper riblje hrane trebalo je izdvojiti dvadeset šest hiljada eura, a danas deset hiljada više.
Izvor: RTCG
