Zbog mogućih sankcija Evropske unije za uvoz ruske nafte, u Hrvatskoj se sve više govori o potrebi povećanja domaće proizvodnje nafte koja se trenutno crpi s 38 polja i zadovoljava oko 15 odsto godišnje prerade u jedinoj hrvatskoj rafineriji – onoj INE u Rijeci, piše Jutarnji list.
“Iz razdoblja dok sam bio na čelu Ina Naftaplina, poznato mi je da su u poljima Posavine, Podravine, Moslavine, Dinarida i Jadrana utvrđene pridobive količine od 800 do 900 miliona tona ekvivalenta nafte. Prošlo je dosta godina od vremena kada sam bio u Ini i Ina Naftaplinu, i nisam, što bi se reklo, unutra, ali postoje podaci, stručno prikupljeni i analizirani o istraživačkim poljima koji su poznati meni, a sigurno i onima koji danas vode taj biznis u Ini”, navodi Zelić, izražavajući čuđenje što je “istraživanje ugljovodika smanjeno, zanemareno i zapostavljeno”.
Trenutak u kojem se nalazimo, presudan je da se Hrvatska vrati onome što je, kaže, osnovno za njenu energetiku kada je riječ o nafti i gasu – istraživanje i iskorištavanje vlastitih nalazišta ugljovodika.
“Zalažem se za to da osnujemo novu naftnu kompaniju – ako ne ide drugačije – i da se istraživanju ugljovodika ozbiljno i odgovorno prione. Opcija otkupa udjela MOL-a u Ini koju je iznio aktuelni premijer Andrej Pleković nikada nije opozvana, možda je i to način”, zaključuje Zelić.
U Ministarstvu ekonomije kažu da s jedinim proizvođačem nafte u Hrvatskoj, Inom, trenutno analiziraju mogućnosti povećanja domaće proizvodnje, prema savjetima Stručnog komesarijata za praćenje redovnog obezbjeđivanja tržišta nafte i naftnih derivata.
“Pozitivan ishod ovih analiza svakako bi povoljno uticao na dalje snaženje energetske nezavisnosti Hrvatske”, poručili su iz ministarstva.
Prema godišnjoj publikaciji Energija u Hrvatskoj Energetskog instituta “Hrvoje Požar”, domaće rezerve nafte i kondenzata kreću se oko 11 miliona kubika, dok je godišnja proizvodnja nafte s naših polja oko 600.000 tona. Na pitanje može li vlada zabraniti izvoz nafte izvađene na hrvatskim istraživačkim poljima, iz Ministarstva ekonomije kažu da postojeća zakonska regulativa ne ograničava transport nafte na preradu u druge zemlje “u uslovima normalnih tržišnih okolnosti”.
Izvor: Jutarnji/N1
