Pad cijene kafe na svjetskom tržištu podstakao je peruanske farmere da počnu da gaje koku, biljku od koje se pravi kokain. Pokazalo se da im ona donosi veću zaradu od kafe ali i – probleme za predstavnicima zakona.

Pošto je kafa prestala da im donosi dobru zaradu, peruanski poljoprivrednici počeli su masovno da sade koku. Toliko masovno da je sada, prema procjenama istraživača sa sajta The Conversation, blizu 55.000 hektara zemlje pod ovom poljoprivrednom kulturom. To je dovoljno za godišnju proizvodnju 500 tona kokaina.

Međutim, ispostavilo se da peruanski poljoprivrednici ni sa ovom biljkom nisu imali mnogo sreće, pošto je pandemija korona virusa otežala distribuciju droge ali i smanjila potražnju za njom. Budući da su noćni klubovi u proteklih godinu dana slabo radili ali i da su brojni koncerti i festivali otkazivani, mnogi rekreativci su izbacili kokain iz upotrebe, zbog čega je cijena listova koke u 2020. pala za 23 odsto u odnosu na 2019. godinu. Ipak, čak i u takvoj situaciji, koka njenim proizvođačima nudi veću sigurnost nego uzgoj kafe.

Kafa ih otjerala u siromaštvo

Pre deset godina kilogram kafe se prodavao po cijeni od 2,7 dolara. Međutim, zbog širenja štetočina mnoge plantaže su uništene, kvalitet finalnog proizvoda je opao, i uprkos naporima državnih banaka koje su Peruancima nudile povoljne zajmove za proizvodnju kafe, njena cijena je pala na 0,60 dolara po kilogramu.

A ulaganja nisu bila mala. Farmeri naime cijele godine brižljivo njeguju ovu biljku, a kada dođe red na žetvu, koja se vrši jednom godišnje, oni unajmljuju brojnu radnu snagu koja osim što prikuplja, i ljušti i suši zrna kafe. Otkupljivači svake godine dižu standarde kvaliteta, što znači da je potrebno još više ulagati u uzgoj, a posebno kada je u pitanju organska kafa, za kojom na svjetskom niivou raste potražnja.

Sve ovo povećava troškove poljoprivrednika koji na kraju ostaju maltene bez zarade. Neki od njih čak posle žetve ostaju i u dugovima.

Ovo je najkraći opis problema sa kojima se suočavaju žitelji nerazvijenih područja u kojima se uzgaja kafa. Oni uglavnom žive u drvenim kućicama, bez putne infrastrukture ali i bez struje i pitke vode. Često su gladni i loše odjeveni, zbog čega su bolesti veoma učestala pojava u ovim predjelima. Njihova djeca su zbog loše ishrane mahom anemična.

Upravo zato odabir poljoprivredne kulture za njih nije stvar izbora nego opstanka. A koka pristojno rađa u njihovim predjelima, njen uzgoj nije preterano skup, i što je najbitnije – moguće je vršiti žetvu tri do četiri puta godišnje, a samim tim obezbediti i redovnije prihode.

Naravno, i cijena ovog poljoprivrednog proizvoda igra veliku ulogu u zaokretu peruanskih farmera ka koki. Njena vrijednost kreće se od 35 do 70 dolara za 25 kilograma. Kafa vrijedi oko 37 dolara za 25 kilograma ali pošto rađa samo jednom godišnje donosi upadljivo manje prihode.

Sve po zakonu

Uzgoj koke je u velikom dijelu svijeta kontroverzna tema, ali ne i u Peruu. Tamo je koka neizostavni dio tradicije autohtonog stanovništva. Ona se već vjekovima koristi za žvakanje, za spravljanje čajeva ili kozmetičkih preparata.

Tek od sedamdesetih godina prošlog vijeka, kada je od nje počeo da se proizvodi kokain, ova biljka je stekla širu svjetsku popularnost. Sada se velike količine ove biljke sade upravo sa tom namjerom – 2017. godine je od 117.292 tona lišća koke čak 106.401 tona iskorišćeno za proizvodnju ove droge.

Međutim, farmeri kažu da to nije njihov problem. Oni gaje biljku koja se na njihovim prostorima uzgaja već vijekovima, a kako će je kupac iskoristiti to se njih ne tiče.

Njihove riječi potvrđuju i zakoni. U Peruu uzgoj koke nije ilegalan, kao ni njena prodaja na pijacama i u trgovinama. Čak je i posjedovanje do dva grama kokaina legalno. Međutim, sve preko toga se smatra trgovinom narkoticima.

Ovo je i suština problema sa zauzdavanjem narko mafije u Peruu – dakle, dozvoljeno je gajiti osnovnu sirovinu za proizvodnju kokaina, ali ne i prerađivati je na veliko. A pošto je opšte poznato da se ta prerada odvija sakrivena od očiju javnosti, u velikim laboratorijama unutar guste džungle, vlast je početkom prošle godine pokušala da destimuliše proizvođače koke i primora ih da se okrenu drugim kulturama. Oni su međutim taj pokušaj shvatili kao ugrožavanje sopstvene egzistencije. Tako se još jedan pokušaj uvođenja reda u siromašnim društvima završio neslavno, jer od krčanja stomaka se često ne čuju objašnjenja političara kakve sve prednosti nudi život u uređenom društvu u kojem lokalno stanovništvo ne strepi od narko klanova.

Izvor: Bif.rs

Foto credit: Hugo Ned