Petočlano vijeće sudija Vrhovnog suda Marijane Pavićević, Ranka Vukića, Tatjane Ljujić, Jelene Čabarkape i Radojke Nikolić potvrdilo je ranije odluke nižestepenih sudova kojima je Crnogorski elektroprenosni sistem (CGES) obavezan da Agenciji za elektronske komunikacije i poštansku djelatnost (EKIP) plati 51,4 hiljade eura za korišćenje radio-frekvencija za 2020. godinu.
Ovaj sud je utvrdio da ni Privredni ni Apelacioni sud nijesu počinili bitne povrede parničnog postupka, na šta su iz CGES-a ukazivali pa su njihovu reviziju odbili kao neosnovanu.
EKIP je u januaru 2020. godine CGESu, kao nosiocu odobrenja za korišćenje radio-frekvencija, utvrdio godišnju naknadu u ovom iznosu. Iako je rješenjem bila predviđena ta mogućnost, CGES nije pred Upravnim sudom pokušao da ga ospori, zbog čega je postalo pravosnažno. Ipak, fakturu EKIP-a na ovaj iznos nije platio, tražeći da se stavi van snage i navodeći da su u oktobru 2019. godine najavili otkazivanje zakupa radiofrekvencija za 2020. godinu. Ipak, EKIPu to obavještenje nije uručeno, već su druga stigla tek nakon što su izdali rješenje, pa je odbijen i ponovljeni zahtjev za oslobađanje od plaćanja, uz obrazloženje da za njega nema pravnog osnova. EKIP je u aprilu 2020. godine oduzeo odobrenje za radio-frekvenciju, zbog čega je CGES pokrenuo upravni postupak. Sudovi su ocijenili da CGES od obaveze plaćanja ne oslobađa to što su dopisima otkazali korišćenje frekvencije i demontirali opremu, imajući u vidu da je nesporno utvrđeno da prvi dopis iz oktobra 2019. godine EKIP-u nije dostavljen, dok se u druga dva uručena tek kada je rješenje donijeto. Zbog toga, kako navode, ova usluga nije otkazana zakonito i blagovremeno na osnovu Zakona o elektronskim komunikacijama, koji predviđa da odobrenje za frekvencije prestaje da važi na zahtjev nosioca. Osim što je propustio da na odgovarajući način otkaže uslugu, CGES nije pokrenuo ni upravni postupak protiv rješenja, zbog čega sada ne može osnovano osporavati osnov i visinu tužbenog zahtjeva.
“Neprihvatljivi su i navodi revizije o postupanju tužioca suprotno principu savjesnosti i dobrim poslovnim običajima, posebno pri činjenici da tokom postupka nije pružio nijedan dokaz za svoje tvrdnje da je tužilac bio u saznanju da je u toku 2019. godine demontirao opremu kojaje neophodna za korišćenje frekvencija, te da je obaviješten o namjeri tuženog da otkaže korišćenje odobrenih radio-frekvencija. Uostalom, nižestepeni sudovi su o tome, kao i svim odlučnim činjenicama za rješavanje spora u ovoj pravnoj stvari dali detaljne i jasne razloge, što revizijske navode o povredi prava na obrazloženu presudu, kao aspekta prava na pravično suđenje, garantovanog Evropskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, čini u cjelosti neosnovanim”, zaključuje se u odluci Vrhovnog suda.
