U drevnom gradu Kanešu, koji se nalazio na teritoriji današnje Turske, žene su se bavile bankarstvom i investiranjem u trgovinu. Zahvaljujući ekonomskoj nezavisnosti koju su tako stekle, izborile su se za veliki stepen ravnopravnosti, bar u tadašnjim društvenim okvirima.
Negdje oko 1870-te godine prije nove ere na teritoriji sjevernog Iraka jedna poslovna žena razotkrila je veliku finansijsku prevaru. Njeno ime je bilo Ahaha.
Ahaha je investirala u međunarodnu trgovinu između Asura, u kojem je živjela, i grada pod imenom Kaneš u sadašnjoj Turskoj. Zajedno sa ostalim investitorima ona je ulagala srebro u dostavu robe u Kaneš, koja se odvijala kočijama koje su vukli magarci. Tamo bi se roba trampila za srebro a razlika u vrijednosti robe i transporta i prodajne cijene bi ostajala njima, u vidu čiste zarade.
Međutim, činilo se da Ahaha gubi dio profita. Sumnjala je da je dio srebra pronevjerio njen brat Buzazu pa je pisala drugom bratu Asuru-mutapilu, tražeći mu informaciju za koju cijenu je zapravo prodata roba.
Ovo pismo je zajedno sa 23.000 klinastih pisama iskopano u protekloj deceniji na području nekadašnjeg Kaneša. U tim dokumentima arheolozi su našli dokaze o velikim društvenim promjenama koje su se tada odigravale, a koje su omogućavale i ženama da se bave poslovima koji su ranije bili rezervisani samo za muški pol. One su se naime bavile bankarstvom i onim što bi se danas moglo podvesti pod investiciono bankarstvo.
Poslovne partnerke svojih muževa
Većina tih pisama datira iz perioda između 1.900 i 1.850 godine prije nove ere, kada se asirska trgovina veoma brzo razvijala zahvaljujući kupovini jeftine robe iz drugih krajeva svijeta i prodavanju iste za zlato i srebro u Kanešu. U pomenutim pismima se mogu pronaći podaci o još nekoliko drugih poslovnih žena iz tog doba.
Njihova glavna karakteristika je bila to da su udate, a finansijskim poslovima su se bavile dok su njihovi muževi bili na poslovnim putovanjima. Najviše su se bavile proizvodnjom tekstila za dalju prodaju, izdavanjem pozajmica trgovcima, kupovinom i prodajom kuća, i investiranjem u trgovinu. Zbog toga su manje zavisile od muževa, jer su imale sopstvene prihode.
Ovim su takođe obezbjeđivale i poštovanje svojih muževa, budući da su im bile poslovni partneri, pa su ostvarile i donekle ravnopravniji položaj sa njima. Šta više, imale su i pravo da zatraže razvod ukoliko nisu zadovoljne u braku, što je u to vrijeme bila prava rijetkost. U okolnim državama ženama je često prijetila smrt ukoliko bi zatražile razvod. Međutim, pomenute poslovne žene su čak smjele da sačinjavaju i ono što bi se danas moglo podvesti pod predbračne ugovore, u kojima je stajalo da muževi ne smiju imati još žena pored njih.
Međutim, iz nepoznatih razloga, trgovačka aktivnost je počela da opada, a sa zamiranjem trgovine stanovništvo je napuštalo Kaneš. Vremenom je postao grad duhova. Hiljadama godina kasnije pronađene su njihove bilješke koje su svjedočile o boljem položaju žena nego u drugim dijelovima svijeta, bar za to vrijeme.
Izvor: BBC, Bif.rs
