Zaposleni koji rade od kuće, a čiji se broj dramatično povećao usljed širenja pandemije COVID-19, trebaju bolju zaštitu – poručuje MOR u novom izvještaju.
Budući da se angažmani na daljinu odvijaju u privatnoj sferi, često su „nevidljivi“. Na primjer, u zemljama sa niskim i srednjim prihodima, gotovo svi zaposleni koji rade od kuće (90%) rade u domenu neformalnog rada.
Ova kategorija zaposlenih obično je u slabijem položaju od onih koji rade van kuće, čak i kada se radi o visokokvalifikovanim profesijama. Zaposleni na daljinu u Ujedinjenom Kraljevstvu zarađuju u prosjeku 13 % manje od ostalih; 22% manje zaradi ova kategorija zaposlenih u Sjedinjenim Američkim Državama; 25 % manje njihove kolege u Južnoj Africi i oko 50 % manje zaposleni na daljinu u Argentini, Indiji i Meksiku.
Ovi zaposleni se takođe suočavaju sa većim rizicima za sigurnost i zdravlje i imaju manji pristup obuci od zaposlenih koji rade van kuće, što može uticati na njihove dalje izglede za karijeru.
MOR-ov izvještaj pod nazivom: “Rad od kuće. Od nevidljivosti do dostojanstvenog rada”, takođe ukazuje na to da zaposleni na daljinu nemaju isti nivo socijalne zaštite kao drugi zaposleni. Pored toga manja je vjerovatnoća da će postati dio sindikata ili da će biti obuhvaćeni kolektivnim ugovorom.
(link za izvještaj: https://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/—ed_protect/—protrav/—travail/documents/publication/wcms_765806.pdf)
Prema procjenama MOR-a, prije krize izazvane pandemijom COVID-19, u svijetu je bilo približno 260 miliona zaposlenih koji rade kod kuće, što predstavlja 7,9 % globalne zaposlenosti; 56 % njih (147 miliona) bile su žene.
Ove cifre obuhvataju zaposlene koji kontinuirano rade na daljinu i veliki broj onih koji su uključeni u proizvodnju robe koja ne podliježe procesima automatizacije, kao što su: vezovi, ručni radovi, sklapanje elektronike i sl. Treća kategorija, zaposleni na digitalnim platformama, pružaju usluge poput obrade zahtjeva iz domena osiguranja, tehničkog pisanja (copywriting) ili anotacije podataka za potrebe obuka u domenu sistema vještačke inteligencije.
U prvim mjesecima pandemije COVID-19, procjenjuje se da se svaki peti zaposleni zatekao u poziciji da radi od kuće. Očekuje se da će podaci za cijelu 2020. godinu, kada budu dostupni, pokazati značajan porast u odnosu na prethodnu godinu.
Trend rasta u ovom domenu vjerovatno će se nastaviti i u narednim godinama, pominje se u izvještaju, što aktuelizuje hitnost iznalaženja rješenja problema s kojima se suočava ova kategorija zaposlenih i njihovi poslodavci.
Rad od kuće je često loše uređen, a poštovanje postojećih zakona ostaje izazov. U mnogim slučajevima, ovi zaposleni su klasifikovani kao nezavisni ugovarači i stoga su isključeni iz opsega radnog zakonodavstva.
Janine Berg, ekonomista MOR-a i jedna od autora izvještaja navodi:
„Mnoge zemlje širom svijeta imaju zakone, ponekad dopunjene kolektivnim ugovorima, koji se bave raznim nedostacima u domenu dostojanstvenog rada povezanim sa radom od kuće. Bez obzira na to, samo je 10 država članica MOR-a ratifikovalo Konvenciju br. 177, koja promoviše jednakost u pogledu tretmana zaposlenih na daljinu i ostalih primalaca zarada, a mali broj njih raspolaže sa sveobuhvatnom politikom koja podrazumijeva rad od kuće.”
Izvještaj MOR-a uključuje konkretne preporuke kako rad od kuće učiniti vidljivijim i time i bolje zaštićenim.
Izvještaj za zaposlene u industriji koji rade od kuće naglašava važnost procesa olakšavanja njihovog prelaska na formalnu ekonomiju proširivanjem sistema pravne zaštite, poboljšanjem usklađenosti legislative, kreiranjem sveobuhvatnijih ugovora, davanjem pristupa instrumentima socijalne zaštite i upoznavanjem zaposlenih u domenu rada od kuće sa svojim pravima.
Za zaposlene na digitalnim platformama koji rade kod kuće, a čije aktivnosti postavljaju posebne izazove za usklađivanje u smislu “prelaska granica”, izvještaj zagovara upotrebu podataka generisanih njihovim radom, a sa ciljem praćenja radnih uslova i kreiranja alata za adekvatno određivanje zarada.
Ovaj izvještaj poziva kreatore politika da preduzmu posebne akcije za ublažavanje psihosocijalnih rizika po zaposlenog i uvedu tzv. „pravo na diskonektovanje“, kako bi obezbijedili poštovanje granica između poslovnog i privatnog života.
Tema rada od kuće će vjerovatno dobiti veću aktuelnost i značaj u godinama koje dolaze, napominje se u izvještaju. Vlade bi, u saradnji sa sindikalnim i poslodavačkim organizacijama, trebale raditi na tome kako da se obezbijedi da svi zaposleni u ovom domenu pređu iz faze nevidljivosti na uslove dostojanstvenog rada.
