Najava Ministarstva kapitalnih investicija da bi u narednih godinu dana mogli ponovo da bušimo u podmorju i tražimo naftu i gas nije obradovala ekologe. Kako ističe za Portal RTCG ekološki aktivista Vuk Iković, Crna Gora nema razvijenu naftnu industriju, niti kadar koji bi vodio računa o sprječavanju negativnih uticaja od izlivanja nafte, na ljude i životnu sredinu, a posebno je problematično što takva vrsta industrije obavezno gasi privredne grade od kojih najčešće živi stanovništvo na primorju – turizam, ribarstvo, maslinarstvo, poljoprivredu uopšte.

“Crna Gora je turistička zemlja, a turizam i proizvodnja nafte ne idu zajedno. Vrlo je rizično razvijati naftnu industriju na štetu turzma koji Crnoj Gori donosi preko milijardu eura godišnje. Čitavi Jadran ima 1.827 bušotina, od čega Hrvatska 167, Crna Gora 4, ostale Italija. Na istom prostru su 143 platforme, od kojih su 20 u Hrvatskim vodama, a ostale u italijanskim. Ipak, ne zaboravimo da su to zemlje sa ogromnim teritorijalnim resursima uz more dok mi imamo biser koji ima manje od 300 km obale. Čak i da stavimo ekologiju po strani, oni i da naprave grešku, mogu da to ekonomski prežive – mi taj luksuz nemamo”, ističe Iković.

On podsjeća da današnje projekcije govore da će najkasnije 2050. godine svako drugo vozilo biti na električni pogon, te da je Crna Gora potpisnik Pariskog sporazuma, prema kojem bi trebalo da prestanemo sa upotrebom fosilnih goriva do 2050. godine.

Od velike buke i vibracija živi svijet u moru strada

“Kada govorimo o biološkom uticaju, zvuk koji nastaje tokom bušenja morskog dna može da se kreće brzinom i do 1.600 metara u sekundi što je preko četiri puta brže nego kroz vazduh. Pri tome ovaj zvuk se registruje i na 12 km od mjesta nastanka, posebno od životinja koje koriste zvuk za orijentaciju i komunikaciju (npr. delfini, kitovi, kornjače, ribe). Na mjestu bušenja buka iznosi i do 250 decibela što je najmanje tri puta jače od prirodne buke. Sve ovo utiče na životinje – prestanak razmnožavanja ili napuštanje staništa, o stresu životinja da ne govorimo. Ribe se obično koriste zvukovima čije se frekvencije preklapaju sa frekfencijama uređaja za potrebe istraživanja nafte. Tako riba može da se “zamrzne” u mjestu jer gubi “sluh”, tačnije potpuno gubi orijentaciju”, objašnjava Iković štete po živi svijet i od samog bušenja u podmorju.

Ističe da ne možemo neutralistati, a vrlo teško i smanjiti negativan uticaj jake buke i vibracija koji nastaju tokom istraživanja nafte.

“S druge strane izlivanje nafte možemo spriječiti uz dobru prevenciju i na taj način ćemo izbjegnuti bilo kakav negativan uticaj na čovjeka i prirodu. Međutim, ako dođe do izlivanja, a pri tome nemamo alate za smanjenje zagađenja onda nam slijedi kolaps”, poručuje Iković.

Kako dodaje, imamo vrlo malu obalu, a hoćemo na tom prostoru sve da imamo: masovni turizam, elitni turizam, zdrastveni, seoski, nautički,  očuvanu prirodu, indistriju, poljoprivredu, ribarstvo i naravno sve ostalo što je potrebno za svakodnevan život, pa sad još i naftnu industriju. To je, kako naglašava,  nemoguće.

“Pojedine turističke regije u Italiji su pokrenule naftnu industriju. Prije toga glavna privreda je bila turizam i poljoprivreda. Nakon 10-ak godina oko 70% BDP-a im je dolazilo od nafte, ali zato je nestalo maslinarstvo, vinogradarstvo, turizam i ribarstvo. Ako istraživanje i moguće crpljenje nafte mogu da nam ugroze turizam, ribarstvo, a onda i proizvodnju hrane, tada nema govora o povećanju raznovrsnosti ekonomije, već upravo gašenju one ekonomije čiji je nosilac lokalno stanovništvo”, smatra Iković.

Iković smatra da transparentnost tog posla neće biti ništa bolja nego prilikom prvog istraživanja.

“Javnost je iznevjerena nekoliko puta i povjerenje se ne može vratiti preko noći. Ako rukovodstvo nastavi istim metodom rada onda transparentnost će biti još manja. Naše rukovodstvo i dalje slavi bušenje Jadrana, a nastavak bušenja novih rupa je odsustvo vizije. I dalje pojedini funkcioneri smatraju da postoji jedna ‘kvaka’ kojom će riješiti sve probleme. Tužno je da kockarski mentalitet i dalje krasi našu vlast. Zemlja se razvija korak po korak i sve privredne grane treba da podupiru i nadograđuju jedna drugu. Industrija nafte neće nadograditi turističke i poljoprivredne potencijale, već suprotno”, ocjenjuje on.

Korisnije poduprijeti proizvodnju hrane i obnovljive izvore energije

Poručuje da je NVO sektor uvijek tu da ukaže na moguće opasnosti, kao i na rješenja koja na brži, a često i jeftiniji način vode do cilja.

Društvene organizacije, kaže, uvijek široj javnosti olakašavaju da dođu do informacija i shvate kakve projekte planiraju institucije i da li ti projekti daju više korsiti ili štete. Ako institucije rade za dobro građana onda NVO sektor postaje njihova velika podrška. Ako nije tako onda društvene oganizacije imaju obavezu da ukažu na društvene i institucionalne probleme bez obzira koliko ih institucije smatrale (ne)prijateljskim.

“Dobro bi bilo za početak da iskorstimo ono što imamo, pa tek onda da razmišljamo o razvoju od nafte za koju samo pretpostavljamo da je ima, a pri tome iako je imamo ne znamo o kojim količinama je riječ. Ako znamo da u prosjeku svakog dana uvezemo preko million eura hrane onda Vlada treba da razvija proizvodne linije za hranu. Pri tome za razvoj poljoprivrede imamo stručni kadar, dok za naftnu industriju nemamo. Zašto ne pokrenemo fabriku za montiranje i održavanje malih seoskih vjetrenjača koje će biti ustupljene domaćinstvima koja žive na selu od poljoprivrede. Tako ćemo imati više zdrave, čiste energije, više ljudi koji žive od svog rada, veću proizvodnju hrane, manje raseljavanje, veći izvoz i organizovan seoski turizam”, naglašava Iković.

Ako i kompanija “Eni” investira u solarnu energiju i vjetroparkove, trebala bi i Vlada CG  

Ako želimo biti energetski nezavisni, ističe,  postoje brojne inovativne tehnologije poput sve naprednijih solarnih elektrana, i sistema za uštedu električne energije.

“Zanimljiv je podatak da je sama kompanija ‘Eni’, koja je dobila dozvolu za eksploataciju nafte u našem podmorju, lansirala projekat investiranja u solarnu energiju i vjetroparkove u Italiji, na koji će potrošiti 800 miliona eura. Na njihovom zvaničnom sajtu, sam ‘Eni’ predviđa stagniranje proizvodnje nafte i gasa u 2025, pa će u skladu s tim da postepeno smanjuju njihovu proizvodnju. Ako i sam investitor zna u kojem pravcu se trendovi razvijaju, trebala bi i Vlada Crne Gore”, smatra Iković, dodajući da ako smo Ustavom opredijeljeni i riješeni biti ekološka država onda ne možemo biti zemlja koja će bazirati privredu na naftnoj industriji tj. tehnologiji 19. vijeka.

“To što pojedine evropske zemlje imaju hiljade bušotina ne opravdava Crnu Goru da ide istim putem, pogotovo ako znamo da zasniva svoju turističku ponudu na prirodnoj ljepoti i svojoj originalnoj obali. Prema podacima iz 2020. godine, na 630 bušotina u pogonu ‘Severni Banat’ na potezu od oko 7.000 km2 dnevno se proizvede oko 1.800 tona nafte. Standardna vrijednost: 735.000 eura. Kada bi bušotina na obali pored Ulcinja davala upola koliko 630 bušotina u Banatu to bi godišnje bilo oko 134 miliona eura obrta. Obrt nije isto što i profit. Čak i da profit dostigne pola obrta, od toga do 68% bi išlo državi – oko 45 miliona eura godišnje. Iznos koji je 25 puta manji od našeg prihoda od turizma u 2019. godini – 1,15 milijardi eura. Ovo je definicija hazarderske ekonomije i manipulisanje iluzijom da je dovoljno samo da sjedimo i da ubiramo profit dok ni sami nismo sposobni da iskontrolišemo da li bi naftne kompanije realno prikazivale svoje troškove i pošteno obračunale dio koji pripada državi Crnoj Gori”, pojašnjava Iković.

Kako kaže ako istraživanje i crpljenje nafte iz našeg Jadrana donosi više bogatstva i sreće nama i našoj djeci, nego more bez naftnih platformi onda treba da se preorjentišemo na naftnu industriju.

“Pravac razvoja koji uvećava kapital na štetu zdravlja čovjeka i prirode ne vodi razvoju i nezavisnosti zajednice. Prioritet treba da bude očuvanje mora, a ne bušenje podmorja”, zaključuje Iković.

Perunović: Sopstvena proizvodnja energenata jedini način da se zaštite građani    

Ministarstvo kapitalnih investicija saopštilo je da je grčka kompanija “Energean” sa Crnom Gorom potpisala koncesioni ugovor još 15. marta 2017, a tek nedavno je naišla na partnera sa kojim bi ušla u posao istraživanja našeg podmorja. Novi, zainteresovani partner Energean-a, u ovom poslu je kompanija iz Rumunije GSP, čiji se CEO predstavio MKI-u, s tim što ugovor o saradnji između Energean-a i GSP-a još nije potpisan.

“MKI će, u saglasju sa drugim relevantnim institucijama sistema zahtijevati od Energeana i njegovog partnera visoke ekološke standarde u toku radova. Takođe, očekujemo iznova oštru reakciju javnosti i NVO sektora, no, sopstvena, potencijalna proizvodnja energenata je jedini način kako možemo zaštititi građane Crne Gore. Potencijalna dobit od ovog posla je izuzetno velika, jer u ovim kriznim vremenima nedostatka jeftinih energenata, imati sopstvenu proizvodnju, jeste jedini pravi način zaštite tržišta i ostvarivanja dobiti za državu”, smatra državni sekretar za energetiku i rudarstvo Marko Perunović.

Pojašnjava da, s obzirom na to da je za ulazak u fazu istražnog bušenja potrebno obezbijediti sve potrebne dozvole i saglasnosti, u prvom redu Studiju uticaja na životnu sredinu, kao i projektovanje predviđene četiri bušotine do dobine od 1.500 metara, biće potrebno najmanje godinu dana prije samog početka radova na lokaciji.

Kako je dodao, koncesija dodijeljena Energean-u graniči sa koncesijom Eni/Novatek-a.

“S tim što razgovaramo o potpuno različitom, značajno plićem gasnom prospektu. U skladu sa tim govorimo o praktično istoj lokaciji, s tim što će pomenute četiri bušotine biti locirane u teritorijalnim vodama Crne Gore”, kaže Perunović.

Izvor: RTCG