Da li ste znali da se najveća tehnološka revolucija u istoriji čovječanstva nije dogodila ni u XIX, ni XX, a ni u XXI vijeku? Ako pogledamo cjelokupnu ljudsku istoriju zapazićemo da se najdramatičnija tehnološka promjena desila još u doba neolita i da je počela još prije 12.000 godina. U literaturi se ovaj događaj često naziva poljoprivredna, a ponekad i neolitska revolucija.
Naime, tokom nekoliko hiljada godina u neolitu u potpunosti se promijenio život, svakodnevica, način rada, ishrana, običaji, jezik i religija. Ovaj istorijski period nazvan i novo kameno doba jeste i vrijeme promjena u kulturi i ponašanju, i vrijeme otkrivanja. Neolit je trajao otprilike od 10.000. godine p.n.e do oko 2000. godine p.n.e, a sa njegovim završetkom počelo je bronzano doba kada su metalna oruđa već postala raširena.
Stalne naseobine
Početak neolita vezuje se za srednji istok, gdje je čovjek prvi put uzgajao usjeve i pripitomio životinje. U to vrijeme na istočnom Mediteranu – najprije na prostoru jugoistočne Turske – čovjek počinje da koristi žitarice koje su rasle divlje na tim prostorima. Postupno, ljudi uče kako da sami uzgoje vrste trave koje danas znamo kao pšenica i proso.
Istovremeno počinju da prave stalne naseobine umjesto periodičnih koje su dominirale u periodu kada se čovjek bavio samo lovom i skupljanjem plodova. I dalje su lovili, bavili se ribolovom i skupljali plodove, ali u znatno manjoj mjeri. Gajili su ovce i koze, kasnije i svinje, a držali su i pse. Naučili su da kaleme voće. Žitarice su mljeli i pravili brašno. Za rad u naseobinama koristili su alat od kamena.
Odjednom je čovjek imao izobilje hrane, toliko da je mogao dio da odloži i sačuva za zimu i periode suše. Poljoprivredna proizvodnja tako je stvorila pune magacine i omogućila manje životnih neizvjesnosti, ali i mogućnost za trampu.
Kako se živjelo u doba neolita?
Čovjek je provodio više vremena radeći na poljima, a žene počinju više da rađaju jer se zahvaljujući stalnim naseobinama lakše brinu o djeci i imaju bezbjednije trudnoće. Niču čitavi gradovi sa po nekoliko hiljada stanovnika. Naseobine su ograđene visokim zidovima koji su služili kao zaštita od upada, ali su i čuvali životinje na okupu i štitili kuće od poplava.
Prve neolitske kuće su majušne i kružne sa jednom prostorijom, a kasnije veće, četvrtaste, građene ciglama od blata. U kuću se ulazilo pomoću merdevina koje su stajale i sa spoljne i sa unutrašnje strane. Kuvali su uz pomoć različitog pribora – glinenih lonaca, drvenog posuđa i predmeta za sipanje ili pribora izrađenog od rogova i kostiju životinja.
Sa uzgojem žitarica i stoke i stalnim naseobinama, ishrana je postala znatno manje raznovrsna – nekoliko žitarica i proizvodi dobijani od stoke. Odeću su pravili od životinjske kože, a pred kraj neolita su koristili i vunu i izrađivali platno.
Gradovi se različito razvijaju, pa su tako neki dobro utvrđeni i ograđeni, sa istaknutim ratničkim obilježjima, iako se generalno neolit smatra mirnim periodom.
M.Đ./Prema tekstu istog autora objavljenom u Elementima br. 2
Izvor: Nauka kroz priče
