Život u sigurnom, uređenom svijetu je nešto o čemu ogroman broj građana sanja, ali ako se fokusiramo na Balkan – primjetno je da radna snaga odlazi u sve većem broju, posebno iz Hrvatske, usljed EU “olakšica”.
Njemačka i Austrija ostaju popularne, ali tu su i Irska, zatim skandinavske zemlje poput Norveške, Švedske, Danske.
Prema nekim studijama, u Danskoj navodno žive najsrećnije, dok je Norveška “zemlja bez stresa”. Ipak, ljudima s ovog podneblja nije lako da se naviknu na tamošnji mentalitet.
Ono što je, takođe istina, jeste da brojni svoju karijeru počinju da grade radeći poslove koje kod kuće vjerovatno ne bi radili.
Za to postoje barem dva razloga: takav početak građenja života u stranoj zemlji, bez obzira na svoje kvalifikacije, smatraju “prirodnim startom” dok se ne snađu, ne nauče jezik i ne dođu do bolje pozicije; s druge strane, plate za takav posao su “preko” svakako više, te bi kako kažu, “radije prali sudove u Njemačkoj ili Danskoj, nego na Balkanu”.
Međutim, svetlija strana je da ove zemlje traže i naše visokoobrazovane stručnjake, mada prevashodno iz oblasti IT-ja, inženjerstva, zdravstva. To je, dakle, prilično mala grupa ljudi. Mada, u posljednje vrijeme im ponestaje i kuvara – to zanimanje je sve plaćenije kako u svijetu, tako i kod nas.
Prije nego odete, valjalo bi da malo istražite kako živi lokalno stanovništvo, a iskustva ljudi s Balkana koji su otišli putem Danske zarad bolje budućnosti, govore da i ovaj put – život i rad u nekoj zemlji imaju prednosti i mane, ništa nije crno-bijelo.
Kafa “za ponijeti” je ritual koji više važi u zapadnim zemljama, pa i na sjeveru Evrope, nego na Balkanu. Cijene su svakako jače nego u regionu, a paprene su i cijene zakupa stanova. Stoga mnogi studenti odluče da žive u domu ili s cimerima.
Zašto biraju Dansku?
Ipak, ne treba zaboraviti na visok standard i dobre zarade. Danska je posebno pogodna za žene, budući da je pri vrhu evropske liste u kontekstu rodne ravnopravnosti.
Na Fejsbuku postoji i stranica “Hrvati u Danskoj”, što govori da ova zemlja biva sve popularnija. Nedavno je objavljen i post da jedan azijski restoran traži radnike: dodaje se da su im “potrebni koktel konobari, bez diplome, za serviranje hrane sa koktelima plus rad s kuvarom”.
Takođe, naglašeno je da je poznavanje danskog jezika poželjno, ali ne i neophodno.
Raste potreba i za stručnjacima za mehaniku i elektroniku, ali to svakako ne znači da je lako naći posao. Naravno, zavisi i od struke. Ipak, iskustva mnogih Balkanca govore da je “borba” naći dobar posao iz “prve”, te da treba što više slati otvorene molbe – direktno kompanijama, zatim pozivati telefonom, povezati se na LinkedIn, slati CV, širiti kontakte.
Prema podacima Eurostata, u 2020. prosječna satnica na nivou EU bila je 28,5 eura, pri čemu je u Bugarskoj iznosila 6,5 eura, a u Danskoj – 45,8 eura. Treba imati u vidu da je evidentiranje ovakvih podataka “usporeno” ili nedovoljno jasno, počev od marta pretprošle godine, kada je nastupila korona.
Virus je donio krizu, a maltene cijelu 2021. obilježila je rastuća inflacija, koja se nastavlja i ove godine.
Ipak, to svakako ne znači da zemljama ne treba radna snaga.
Uprkos pandemijskoj krizi, BDP po glavi stanovnika je porastao tokom 2020, u odnosu na nekoliko godina prije kada je iznosio oko 44.000 eura, i tako je bio drugi najviši BDP u Evropi. Pretprošle godine je dostigao nivo od oko 60.908 eura. U 2021. je porastao još više – na 67.919 dolara.
Statistika rađena prije nekoliko godina pokazuje da Danci, sa svojom zaradom, žive čak 25 posto bolje od prosječnog stanovnika EU.
Ipak, iako zvanično važe za najsrećniji narod na svijetu, za razliku od Balkanaca ne praktikuju druženja kod kuće niti dugo ispijanje kafa u kafićima. Vrijijeme je sumorno, mrak pada već u 16h tokom većeg dela godine… Ove faktore svakako treba da razmotrite pre nego donesete konačnu odluku.
Izvor: Telegraf biznis
