Brz uspon i strmoglavi pad, doza osvete, prstohvat ljubomore i sve začinjeno hladnokrvnim ubistvom kinematografski je recept koji će mnoge prikovati uz filmska platna. Dok svi željno iščekujemo da pogledamo film, ovo je istina o italijanskoj porodici Guči.

Mladić koji nije želio da slijedi snove svog oca

Istorija velike porodice počinje jednim imenom – Gučio Guči. Guči je rođen 1881. godine u Firenci, u veoma skromnoj porodici.

Njegov otac je po struci bio kožar, ali Gučio Guči nije želio da naslijedi porodični biznis, pa je otputovao u London i Pariz. Tamo je radio različite poslove da bi mogao da preživi – prao je sudove, konobarisao i bio recepcionar.

U prestižnom londonskom hotelu Savoy upravljao je električnim liftom, što je u to vreme bila veoma poželjna pozicija. Ovim liftom su se vozile mnoge poznate ličnosti, a neke od njih su Mone, Čerčil i Merlin Monro.

Upravo su luksuzni koferi i prtljazi poznatih ljudi inspirisali Gučija. Naime, kada se vratio u Toskanu, prvo je radio u kompaniji koja se bavila izradom kožnih prtljaga, a kada je zaradio dovoljno novca, osnovao je modnu kuću Guči 1921. godine , koja nije ni nalik onoj kakvom je danas smatramo.

U to vrijeme, njegova modna kuća sastojala se tek od jedne zanatske radionice u kojoj je zapošljavao samo najbolje zanatlije.

Guči se prisjećao aristokrata koje je srijetao dok je radio u luksuznom hotelu, pa je njegov prtljag imao mnoštvo detalja iz jahačkih sportova, a upravo će ti detalji uskoro postati njegov simbol.

Radnja u luksuznoj rimskoj trgovačkoj ulici Via Condotti otvorena je 1938. godine.

Famozne mokasine sa zlatnim krugovima prvi put su dizajnirane 1932. godine, a kako je vrijeme odmicalo, postale su jedne od najpopularnijih cipela svih vremena.

Nesloga u porodici

Modno carstvo Gučijevih su pararelno s ocem gradili sinovi Aldo, Hugo, Vasko i Rodolfo, kao i ćerka Grimalda koji su luksuzne radnje otvorili u Londonu, Parizu i Njujorku. Međutim, nije sve išlo kao po loju. Svako je htio da vodi posao na svoj način, pa su se tako iz porodičnog biznisa povukli Hugo, Vasko i Grimalda, a cela kompanija se našla u rukama Alda i Rodolfa.

Gučijev sin Aldo predstavio je materijal koji će uskoro postati zaštitni znak cijele kuće – svinjsku kožu. Upravo je u tom razdoblju napravljena prva torba s bambusovom drškom, nadahnuta oblikom sedla.

Rodolfo je 1951. godine otvorio prvu radnju u Milanu, u ulici Via Montenapoleone. U to vrijeme, zeleno-crveno-zelena mreža postala je zaštitni znak komanije.

Godine 1953. godine, Aldo Guči otvorio je prvu američku radnju u hotelu Savoy Plaza u Njujorku, a samo 15 dana nakon otvaranja trgovine u Njujorku, veliki Guči je preminuo.

Nakon propale glumačke karijere, Rodolfo se vratio u Italiju, a Aldo je postao veliko ime u modnoj industriji. Kako je porodični biznis rastao, tako su uskoro svoj dio kolača poželela i druga braća i sestra Guči.

Kobna greška i neslavan kraj Gučijevih sinova

Fatalnu grešku Aldo je napravio lansirajući Gucci Accessories Collection koja je uključivala priveske, upaljače i olovke s logotipom dvostrukog G. Tako je nestao imidž nedostupnog luksuza, ali i milioni s bankovnih računa članova porodica. Bogataši su do tog trenutka želeli da nose Guči ne zato što im je potreban, već zato što nisu mogli da ga nose obični radnici.

Do još većeg problema dolazi kada je Aldov mladi sin, Paolo, poželio da pokrene još jeftiniju liniju dodataka Gucci Plus. Aldo je tu ideju, naravno, odbacio, a Paolo mu je spremio osvetu.

Na jedan od sastanaka došao je sa skrivenim kasetofonom i uspeo je da snimi detalje sastanka nakon kojeg je američko tužilaštvo podiglo optužnicu protiv Alda Gučija. Sud je osudio njegovog oca na godinu dana zatvora.

Godine 1983. umire Aldov brat Rodolfo, a svoj dio od 50 odsto ostavlja sinu Mauriciju.

Paolo je, shvativši šta se događa, podigao niz optužnica protiv Mauricija, optuživši ga da je falsifikovao dokumenta kako bi se dokopao bogatstva. S obzirom na to da nisu uspjeli da dobiju bitku s Mauricijem, Aldo i njegovi sinovi su prodali svoj udio arapskoj investicijskoj banci Investcorp.

Sam na čelu poljuljanog carstva

Mauricio se tako našao sam na vrhu, ali prava priča tek kreće. U modno carstvo Gučijevih stigao je harizmatični i iskusni Tom Ford, u vrijeme kada je zbog Mauricijevih ispada kompanija bila na rubu bankrota. Nakon pune tri godine odbor je uspio da uvjeri Mauricija da preda carstvo u zamenu za 140 miliona dolara, a Ford je postao kreativni direktor modne kuće.

Njegova prva kolekcija bila je usredsređena na glamur džet seta i postigla je kritičan i komercijalni uspjeh, a slavne osobe poput Gvinet Paltrou, Dženifer Lopez i Madone zablistale su u njegovim komadima na crvenom tepihu.

Dok je kompanija, na čelu s Fordom, ostvarivala značajne rezultate, Mauricio započinje život s ljubavnicom Paulom Franači. Zgrožena načinom na koji je njen muž vodio kompaniju i saznavši za preljubu, Patricia Ređan, Mauricijeva zakonska žena, odlučuje da uzme stvar u svoje ruke.

Carstvo kojem je konačan pad zadala jedna žena

Patricia ni najmanje nije skrivala da želi da se riješi Mauricija. Štaviše, otvoreno je govorila da želi da ga ubije, tražeći od svoje posluge i prijatelja da joj nađu nekoga ko će to da uradi.

Đuzepina Auriema, bivša vlasnica kompanije, preko hotelskog portira Ivana Savionija pronašla je bivšeg mehaničara Benedeta Ceraula, koji je pucao na Gučija.

Četvrti u toj smrtonosnoj spletki bio je Orazio Cicala, bivši upravnik picerije i tvrodokorni kockar, koji je poslužio kao vozač plaćenom ubici.

Nakon Mauricijevog ubistva Patricia i devojčice preselile su se u elegantan stan iz kojeg je izbacila Mauricijevu ljubavnicu. Dana 31. januara 1997. godine, predala se policiji. Kad su došli da je uhapse, nosila je gomilu zlatnog nakita, dugački kaput od kanadske kune i Gučijevu torbu.

Premda se izjašnjavala nevinom, na suđenju je dokazano da je za ubistvo bivšeg supruga unajmila profesionalnog ubicu, dugovima pritisnutog vlasnika picerije Benedetta Ceraula te mu platila 375.000 dolara. U novembru 1998. godine osuđena je na 29 godina zatvora, koje su nakon žalbe smanjene na 26.

Iz zatvora je izašla 2016. godine, osam godina ranije – zbog dobrog vladanja.

Izvor: net.hr/B92.net