On što bivša vlast ostavlja u naslijeđe novoj u ekonomskoj sferi na prvom mjestu je svakako visok javni dug koji će se do kraja godine sigurno približiti cifri od 4 milijarde eura, ocijenio je danas Eldin Dobardžić, član Glavnog odbora URE.

„Ukoliko uzmemo u obzir i da će pad BDP-a u ovoj godini biti veći od 9 odsto (prognoze MMF-a) shodno ogromnom padu u turističkoj sezoni (do 90 odsto) taj javni dug može doći i do nevjerovatnih 100 odsto BDP-a. Za servisiranje tekućih budžetskih izdvajanja već nedostaju ozbiljna novčana sredstva“, istakao je on.

Napominje da je odlazeći ministar u junu mjesecu najavio da državi već tada nedostaje skoro 900 miliona eura.

„Obzirom da su oni tada računali na nivo turističke sezone od 40 odsto, a da je zbog katastrofalnog upravljanja turizmom u periodu korona krize i zatvaranjem granica za tradicionalne goste, ostvareni nivo između 10-20 odstonedostajuća sredstva će se povećati daleko iznad jedne milijarde eura. Po ugovoru za auto-put koji nije završen u narednoj godini očekuje nas početak isplate glavnice kredita (prva rata u iznosu oko 63 miliona eura) uz konstataciju da ni do današnjeg dana Ministarstvo finansija nije ugovorilo hedžing (zaštitu) od valutnog rizika promjene kursa s obzirom da je kredit uzet u dolarima“, ističe Dobardžić.

Ukazuje i da smo, nažalost, država koja ima i najveći spoljnotrgovinski deficit u poslednjih 10 godina.

„Ovo sve napominjem iz razloga da građani ne mogu očekivati da se ovi i ovakvi problemi riješe odmah, ali da se sada po prvi put nakon 30 godina stvaraju uslovi da se krene u njihovo ubrzano rješavanje i početak procesa ekonomskog ozdravljenja. Za početak treba tražiti neke mogućnosti i prostore u refinansiranju postojećih ugovorenih finansijkih aranžmana koji su nepovoljni po javne finansije države“, kaže on.

Dobardžić smatra da je u narednom periodu neophodno vrlo oprezno i sistematski izvršiti pravedniju distribuciju javnih prihoda kao i uvođenje progresivne stope oporezivanja što bi značilo, dodaje, prelazak sa jedinstvene na diferencijalnu stopu oporezivanja, a to je ujedno i praksa razvijenih zemalja Evropske unije.

„To bi značilo i da se luksuz mora svakako plaćati više nego do sada. Smanjenje jaza između bogatih i siromašnih mora biti prioritetni zadatak nove Vlade. Tu smo nažalost  do sada imali jednosmeran put, koji se ogledao u povećanju bogatstva već bogatih. Zakon o porijeklu imovine kao jedan od najvažnijih sistemskih zakona koji se očekuje da će nova skupštisnka većina usvojiti takođe će obezbjediti priliv novčanih sredstava u državnu kasu. Siguran sam da se određene uštede mogu napraviti i na račun smanjenja nerealno visokih zarada posebno u javnim preduzećima koji su uz to i gubitaši, pravljenje sistema platnih razreda (na nivo da npr. čistačica u nekom javnom preduzeću ne može imati veća primanja od inžinjera koji radi na održavanju sistema), takođe bi doveo do značajnih ušteda u budžetu, a povećao bi i efikasnost javne uprave i administracije“, smatra Dobardžić.

Ukazuje i da bi raskidanje brojnih štetnih privatizacionih i koncesionih ugovora takođe bio jedan od načina da se saniraju štete po budžet države.

“Prostor za uštede postoji i u javnim nabavkama gdje se nažalost odlivao najvećim dijelom nesrazmjerno veliki novac građana države. Ubrzanje puta ka punopravnom članstvu u Evropskoj uniji omogučilo bi nam korišćenje brojnih predpristupnih fondova. Ugovoranje najpovoljnijih kreditnih aranžmana kao i pregovori oko otpisivanja određenih pređašnjih naslijeđenih dugova značajano bi popravio loše stanje naše državne kase“, ističe Dobardžić.

On je ubijeđen i da će nakon formiranja nove izvršne vlasti Evropska unija prepoznati momenat za adekvatnu i konkretnu pomoć kako bi se dugoročno prevazišli akumulirani problemi iz višedecenijskog lošeg upravljanja javnim finansijama.

„Najveći izazov jeste raskid sa principom vođenja “kumovske ekonomije” koji je duboko etabliran u postojeći ekonomski sistem. Raskid sa takvim sistemom moguć je uz donošenje niza novih sistemskih zakona iz oblasti ekonomije (zakon o korupciji, zakon o privatizaciji, zakon o koncesijama, već spomenuti zakon o porijeklu imovine). Depolitizacija ključnih institucija i jačanje njihove nezavisnosti uz dovođenje najkompetentnijih stručnjaka ključ su održivog ekonomskog razvoja i kreiranja najzdravijeg poslovnog ambijenta. Mislim, da će u samom početku tu biti najviše otpora zbog ukorijenjene loše prakse. Optimista sam po pitanju da to ipak neće trajati dugo jer je naša država mali sistem i vrlo brzo će prihvatiti sva pravedna i rešenja koja će biti jednaka i ravnopravna za sve aktere privrednog života“, smatra Dobardžić.

Ocjenjuje i da će veliki izazov biti i razbijanje određenih monopola u poslovanju koji su značajno ojačali u prethodnom periodu.

„To će biti prilično zahtjevan problem ali ćemo mi kao država koja želi da postane punopravna članica EU taj problem morati i sistemski da riješimo ne samo kroz modifikaciju postojećeg Zakona o monopolima nego prvenstveno kroz primjenu istih prateći praksu najrazvijenijih država. Kada se postojeći monopoli oslabe možemo računati i na priliv ozibljnih investicija što u konačnici nosi višestruku korist kako za građane kroz jačanje konkurentnosti (niže cijene) tako i kroz otvaranje novih prijeko potrebnih radnih mjesta što će uticati i na značajno stabilnije javne finansije“, dodaje on.

Dobardžić smatra i da će sve to dati više prostora za ulaganje u primarne infrastrukturne projekte (opremanje industrijskih zona, izgradnju brzih saobraćajnica, rekonstrukcija aerodroma).

„Vraćanje povjerenja investitora takođe je jedan od ključnih zadataka nove Vlade gdje bi se omogućio značajan priliv SDI, a to prvenstveno zavisi od jačanja institucija i svih ostalih sistemskih zakona koji to omogućavaju (zaštita privatne svojine, borba protiv korupcije, vladavina prava, ugovor o radu, pojednostavljivanje admistravnih procedura). Profesionalizacija menadžmenta javnih preduzeća još jedan je uslov njihovog postavljanja na zdrave osnove. Jer smo do sada imala kadrovska rješenja koja su uglavnom proizvodila gubitke, a koji su pokrivali iz budžeta“, ističe Dobardžić.

Smatra i da je ova kriza je pokazala da je odlazeća vlast napravila pored rasipnički i privatno loše upravljane ekonomije to što se isključivo vezala za rast ekonomije kroz turizam od svega dva-tri mjeseca što se sada pokazalo kao katastrofalnim.

„Mi moramo jačati i industriju u onoj mjeri u kojoj nam dopuštaju naši kapaciteti (radna snaga, resursi) kao i smanjiti uticaj stranog vlasništva nad imovinom u CG (koja je sada skoro 40%). U prethodnom višedecenijskom periodu imali smo totalni pad industrijske proizvodnje, a na račun jačanja uvozničkog lobija što se odmah mora mijenjati jer je šteta od takvog koncepta bila višestruka za građane i državu , a korist od toga su imali samo pojedinci“, ukazuje Dobardžić.

Naglašava i da bi Centralna banka kao kreator monetarne politike države pod novim rukovodstvom morala zauzeti proaktivniju ulogu nego što je bio slučaj do sada.

„Tu prvenstveno mislim na donošenje niza pozitivnih propisa koji će osloboditi višak likvidnosti bankarskog sektora (veći je od jedne miljarde eura) i usmjeriti ga prijeko potrebnoj privredi, kao i pronalaženju najboljeg i održivog  modaliteta pomoći građanima u otplaćivanju kredita u periodu smanjene ekonomske aktivnosti. Prostor za tako nešto postoji i u smanjenju obavezne rezerve banaka“, ističe Dobardžić.

Kaže i da  će uz sve suštinske promjene koje nas očekuju u narednom periodu zadatak kreiranja održive ekonomije svakako biti olakšan.

„Građani su uradili istorijsku stvar na skoro završenim izborima sada je na svima pojedinačno da daju sopstveni i lični doprinos da naša država istinski krene u ekonomski oporovak i da postane zemlja jednakih šansi za sve“, zaključuje on.