Ako postoji nauka koja se bavi bogaćenjem, to praktično znači i da postoje znanja do kojih se došlo primjenom određenih metoda, da postoje zakoni koji su primjenjivi i da se na kraju bogaćenje može naučiti. U prevodu, svako može da bude bogat.
Volas D. Vatlz je tvrdio da takva nauka postoji, primjenjivao je njene zakone i dokazivao da je bogatstvo za svakoga ukoliko se jasno i precizno slijede i poštuju pravila.
„Postoji nauka bogaćenja i ona je egzaktna nauka poput algebre ili matematike. Postoje određeni zakoni koji regulišu proces sticanja bogatstva i onaj ko ih nauči, poštuje i primjenjuje obogatiće se sa matematičkom izvjesnošću“, pisao je Valtz u drugoj polovini 19. vijeka i svoja razmišljanja sabrao u knjizi Nauka bogaćenja.
Ovom knjigom Vatlz je, kako kaže, otkrio tajnu koja je skrivana vjekovima i iznio dokaze da se zapravo zaista radi o nauci i zakonima koji se mogu primjeniti na bilo koga, bilo koji posao, bilo gdje, bilo kada.
Precizno i jasno rečeno jezikom Volasa D. Vatlza:
Sticanje bogatstva ne zavisi od vašeg angažovanja u nekom konkretnom poslu već od vaše sposobnosti da naučite da radite stvari na određen način.
„Sticanje bogatstva nema veze sa okruženjem jer bi se u tom slučaju u nekim krajevima grada svi obogatili, dok bi drugi iz drugih djelova bili siromašni. Ili bi svi stanovnici jedne države plivali u bogatstvu dok bi stanovnici susjednih država živjeli u siromaštvu. Ali, svuda vidimo bogate i siromašne koji žive jedni pored drugih i često se bave istim zanimanjima“, pročitaćete u knjizi Nauka bogaćenja.
Nije neobična pojava da dvije osobe žive i rade u istom mjestu, u istom su poslu i jedna je bogata, a druga nije. Ako jedan čovjek stekne bogatstvo dok drugi doživi neuspjeh, to govori da je sticanje bogatstva proces koji ima svoja pravila i da mora da se vrši na određen način. Vatlz tvrdi da postoje pravila.
A da li bogaćenje ima veze sa posebnim talentom?
„Nema“, kaže Vatlz i nastavlja: „Ako posmatramo ljude koji su se obogatili, vidimo da su mnogi od njih prosječni u svakom pogledu i nemaju veće talente i sposobnosti od drugih. Evidentno je da oni ne postaju bogati jer posjeduju talente već zato što rade stvari na određen način“.
Ovakvom postavkom može se lako zaključiti da svako, baš svako može da se obogati ako poštuje zakon nauke bogaćenja. I cijela teorija, po ovom misliocu, ulazi u domen egzaktne nauke. Ovakva nauka nije ni u jednom školskom planu i programu i vjerovatno neće ni biti.
Tako da, nema ograničenja:
Talentovani se obogate,
Netalentovani se obogate,
Intelektualno natprosečni se obogate,
Veoma glupi se obogate,
Slabi i bolesni se obogate.
„Možda ste najsiromašniji čovjek na kontinentu“, piše Vatlz. „Možda ste duboko u dugovima, možda nemate ni prijatelje, ni uticaj, ni sredstva ni resurse, ali, ako počnete da radite stvari na određen način, vi nepogrešivo morate da počnete da se bogatite jer isti uzrok mora da proizvede iste efekte.“
Kakav je to Određen način koji je osnova nauke bogaćenja?
Postoji Misleća materija od koje su sve stvari napravljene i koja prožima i ispunjava međuprostore univerzuma. Misao u ovoj Materiji proizvodi stvar koja je zamišljena tom mišlju. To je velika moć misli.
Tako čovjek može da formira stvari u svojim mislima i utiskujući svoje misli u Materiju može da izazove kreiranje stvari o kojima misli.
Šta je zapravo glavno u ovom procesu?
Čovjek mora da pređe sa konkurentskog na kreativni um. U suprotnom, on ne može da bude u harmoniji sa Inteligencijom Materije koja je uvijek kreativna, nikada konkurentska. I, šta praktično čovjek treba da radi?
Mora da formira jasnu mentalnu sliku onoga što želi da ima, da radi, da postane, i mora da je održi u svojim mislima.
Mora da bude zahvalan jer zahvalnost ujedinjuje um čovjeka sa Inteligencijom Materije tako da njegove misli mogu biti primljene od strane Materije.
Čovjek koji želi da se obogati mora da provede svoje slobodno vrijeme u razmišljanju o svojoj viziji i ne može se dovoljno naglasiti važnost čestog razmišljanja o mentalnoj slici bogatstva zajedno sa nepokolebljivom vjerom i zahvalnošću.
Da bi primio ono što želi da dođe do njega, čovjek mora da bude aktivan, mora imati na umu svrhu bogaćenja. Mora da uradi svaki dan, sve što može da uradi taj dan vodeći računa da to bude uspješno.
Čovjek mora dati svakom čovjeku upotrebnu vrijednost veću od vrijednosti gotovine koju prima tako da svaka transakcija bude transakcija za više života.
„Nemojte da se pitate da li je sve to tačno. Jednostavno vjerujete na reč. Nauka bogaćenja počinje apsolutnim prihvatanjem ove vjere i ako praktukujete ova uputstva, bogatstvo ćete sigurno steći“, na posljednjim stranama piše Volas D. Vatlz.
