Kako će pandemija preoblikovati kulinarski krajolik uz norme socijalnog distanciranja i stroži fokus na zdravlje i higijenu? TravelMole je razgovarao sa Erikom Volfom, izvršnim direktorom asocijacije World Food Travel Association na ovu temu.
Kada je riječ o budućnost nezavisnih prodavača ulične hrane, Erik kaže da psotoje dva scenarija – kratkoročni i dugoročni:
– Prodavci ulične hrane i pijaca moraće da se pridržavaju propisa koji se postavljaju u njihovim zemljama. Preduzeća će u početku trpjeti zbog nedostatka jasne komunikacije o pravilima za prodavce. Takođe očekujemo da bi mnogi dobavljači mogli jednostavno zanemariti pravila. Vidimo i da kulturne norme utiču na poštovanje pravila. Na primjer, u sjevernoj Evropi, SAD, Kanadi i Australiji, očekujemo da ćemo vidjeti znatno više usaglašenosti – blizu 100%. U drugim zemljama teško je pretpostaviti šta će biti.
Smatra i da će ulične ture sa hranom, kao i male grupne ture na noćnim pijacama i u prepunim centrima biti moguće sprovesti, , prenosi portal travelmagazine.rs.
– Očigledno je da će zaštita igrati bitnu ulogu. Možda će biti potrebno nositi maske, što će uticati na cjelokupno iskustvo. Očekujemo da će maksimalni broj gostiju biti ograničen – na četiri ili šest po odlasku. Privatne ture bi takođe mogle biti dobre (gdje se svi učesnici već poznaju kao porodica ili prijatelji.) Mislim da je daleko bolje pitanje – hoće li noćne pijace i dalje biti prepune ili će kapacitet biti kontrolisan? – kaže Volf.
Kada je riječ o švedskom stolu, kaže da se kratkoročno ne vidi povratak.
– Njihova zamjena moraće biti usluga za stolom. Na mjestima kao što su čekaonice aerodroma, vidjećete unaprijed zapakovanu i zapečaćenu hranu, slično onome što sada rade mnoge avio-kompanije. Turkish Airlines nudi putnicima biznis klase “kutiju za jelo”. U pitanju je užasna ponuda za sve one koji su navikli na uslugu biznis klase. Međutim, to je jedina opcija koja se trenutno nudi – navodi.
Ketering sastanci i događaji će zavisiri od lokalnih propisa, koji će, smatra Erik, igrati veliku ulogu.
– Možda ćete vidjeti da se nudi unaprijed neka od upakovanih namirnica. To bi moglo da znači da vas unutra neće zateći kroasan ili neko drugo pecivo. Mnoga mjesta već nude uslugu konobara, koji nose rukavice i maske. Rukavice nisu rijetkost u ugostiteljstvu. Na primjer, taksisti u Koreji i Japanu nose rukavice i to im se ne čini čudno, mada to zapadnjacima može izgledati formalnije. Nadam se da će mjesta obezbijediti rukavice koje se mogu prati, a ne plastične, jer će prelazak na plastiku samo doprinijeti ionako gigantskom problemu plastičnog otpada u svijetu. Postoji i linija razmišljanja da rukavice zaista ne pomažu, jer ljudi ionako dodiruju lice, te da treba koristiti samo alkoholni gel – kaže Erik Volf.
