Ministarstvo javne uprave, digitalnog društva i medija, na čijem je čelu Tamara Srzentić, juče je otvorilo javnu raspravu o Nacrtu programa za privlačenje digitalnih nomada do 2025, koji uključuje akcioni plan za narednu godinu.
Prema tom dokumentu, troškovi realiazacije aktivnosti u 2022. iznosiće 110.000 eura i biće predviđeni državnim budžetom.
U planu se navodi kako bi 2023. godine u Crnoj Gori trebalo da bude 250 digitalnih nomada koji bi imali poreske olakšice, na postojećih pet zajedničkih prostora imali bi mogućnost da rade u još jednom, a svoj status bi regulisali putem e-servisa.
Dvije godine kasnije, autori dokumenta očekuju 1.000 digitalnih nomada koji će pored postojeće tri povoljnosti imati i zajednički prostor za život, te još dva državna servisa namijenjena isključivo ovim „radnicima na daljinu”.
Od predviđenih 110.000 eura za realizaciju plana tokom naredne godine, najveći dio od 60.000 eura se odnosi na budući sajt na engleskom jeziku namijenjen digitalnim nomadima, dok je za kreiranje elektronskog servisa za njihovo apliciranje predviđeno 15.000 eura.
Novac će se naredne godine dati i za promociju -25,000 eura za aktivnosti koje će zajedničku kampanju koju će sprovoditi resorno ministarstvo i Nacionalna turistička organizacija Crne Gore.
Za službenike Ministarstva unutrašnjih poslova biće organizovana edukativna kampanja kako bi se upoznali sa novim tendencijama u ovoj oblasti, a predviđenih 10.000 eura obezbijediće se budžetskog dijela namijenjenog MUP-u te kroz donacije.
Ministarka Srzentić najavila je prije mjesec da će, u saradnji sa ostalim ministarstvima, privatnim, civilnim i akademskim sektorom, kreirati program kojim će „unaprijediti ambijent, kako bi u Crnoj Gori što duže boravili digitalni nomadi, koji doprinose cjelokupnom povećanju ekonomske aktivnosti u našoj zemlji”.
„Radeći putem interneta, zarađuju u matičnim zemljama, a zarađeni novac troše u zemlji domaćina zato želimo da Crna Gora postane globalno privlačna destinacija za sve njih”, istakla je Srzentić.
Osnovicu za ovako ambiciozan plan čine brojna strana istraživanja da će do 2035. godine čak milijardu ljudi raditi „na daljinu”. Kako je kazala Srzentić, komparativne prednosti naše zemlje su niski troškovi života, dobra infrastruktura, pristupačan internet, povoljne poreske stope, ali i „ priroda i niska stopa kriminala”.
„Digitalni nomadi mogu pomoći razvoju ideja za unapređenje i kreiranje e-rješenja, koja zemlju mogu učinti konkurentnijom i uspješnijom u ekonomskim aktivnostima. Za Crnu Goru kao turističku destinaciju, oni nose veliki promotivni potencijal i mogu uticati na investicioni imidž države”, navodi se u predloženom programu koji je na javnoj raspravi.
Predloženim programom koji ni u naznakama ne navodi potencijalne prednosti, kako za digitalne nomade, tako i za državu Crna Gora želi da stane rame uz rame sa destinacijama poput Estonije. Naime, u ovoj zemlji administracija se već sedam godina vodi u elektronskoj formi i ne postoji segment života i rada u kome građani bez obzira nauzrarast ne koriste elektronske servise. S obzirom na to da u našoj zemlji još ne postoji niti jedan servis koji je u potpunosti digitalizovan, postavlja se pitanje svrsishodnosti programa na kome će se raditi četiri godine da bi ga koristilo (predviđenih) 1000 ljudi.
Sugestije na dokument koji je pripremila Direkcija zainovacije u javnoj upravi Ministarstva javne uprave, digitalnog društva i medija, zainteresovani mogu dati zaključno sa 29. novembrom.
Trećinu plate troše u zemlji domaćina
Prema istraživanju Asocijacije za avanturistička putovanja i trgovinu (ATTA), digitalni noma potroši 36 odsto mjesečne zarade na smještaj, hranu i prevoz, a najveći dio tih izdataka odnosi se na destinaciju u kojoj borave. Rezultati takode pokazuju da im je za izbor destinacije i smještaja najvažniji brzi internet, zatim povoljna klima, te niski troškovi života. Većina njih istovremeno radi za više kompanija (36 odsto) ili imaju vlastiti posao (33 odsto).
Glavne motivacije za rad digitalnih nomada, kako se navodi, su mogućnost putovanja, doživljavanje različitih kultura i upoznavanje lokalnog stanovništva. Čak 20 odsto njih postali su digitalni nomadi tokom prošle godine, pa se pretpostavlja da je to posljedica pandemije kovid-19.
Većina digitalnih nomada su muškarci čak dvije trećine. Obično su visokoobrazovani, starosti između 25 i 44 godine. Mladi se obično odlučuju na šest mjeseci ovakvog života u kontinuitetu, da bi se nakon toga vratili u matičnu zemlju, a stariji za višegodišnja putovanja. Trećina digitalnih nomada putuje sa bračnim partnerom.
