Najskuplju vodu iz gradskih vodovoda u Crnoj Gori plaćaju domaćinstva iz Kotora 1,03 eura po kubiku (m3), dok je najjeftinija žiteljima Šavnika svega 12 centi po kubiku, pokazuje novi zvaničan izvještaj Regulatorne agencije za energetiku u čijoj je nadležnosti i regulisanje cijene vode, pišu Dnevne novine.
Najskuplju vodu za pravna lica plaćaju firme sa Cetinja čak 2,44 eura po kubiku što je četiri puta više nego što plaćaju fizička lica i apsolutni neslavan rekord u Crnoj Gori.
Najjeftinija voda za privredu je u Andrijevici, gdje pravna lica plaćaju kubik 41 cent, kaže se u dokumentu RAE, usvojenom u parlamentu krajem prošle sedmice.
Prema istim zvaničnim podacima koje objavljuju Dnevne novine, podgorička “česmovača”, sa cijenom od 38 centi po m3, jeftinija je za 11 centi od kolašinske, dok je na istom cjenovnom nivou sa žabljačkom gradskom vodom, takođe 38 centi po m3.
Ovakve cifre predstavljaju iznenađenje budući da su Kolašin i Žabljak mjesta koja imaju u izobilju izvorske vode. No to nijesu jedine nelogičnosti u cijenama vode.
Tako, pravna lica sa Žabljaka plaćaju kubik vode 1,56 eura, cijena za kolašinska preduzeća je 1,47 eura, dok podgorička mala privreda plaća 1,24 eura, po kubiku.
Kolašinski “Vodovod i kanalizacija” zapošljava prema ranijim podacima 22 radnika (nijesu dostavili nove podatke), žabljačko komunalno preduzeće 48, dok podgorički “Vodovod” broji 599 zaposlenih.
Zanimljiv je i odnos u broju opskrbljenih potrošača: podgorički “Vodovod” snabdijeva ukupno 87.009 potrošača, kolašinski 1.899, a žabljački 2.760 korisnika. Očigledno je da u odnosu broj zaposlenih i potrošača treba donekle tražiti razloge ovako visoke cijene vode u ova dva sjeverna grada prebogata vodom.
Očekivano, najskuplju vodu domaćinstva plaćaju na Crnogorskom primorju.
Tako kubik vode za domaćinstva u Herceg Novom košta 85 centi, u Baru košta 90 centi, Tivtu 97 centi, Budvi 98 centi i Kotoru, kao što smo već napomenuli, čak 1,03 eura. Domaćinstva kubik vode u Ulcinju plaćaju 80 centi.
Najjeftiniju vodu troše šavnička domaćinstva svega 12 centi po kubiku, dok je veoma povoljna cijena u Rožajama 20 centi, Andrijevici 21 cent, Beranama 22 centa, Plavu i Gusinju po 23 i Plužinama 24 centa.
“Srednju” cijenu vode plaćaju domaćinstva u Mojkovcu 35 centi, Bijelom Polju 36 centi, Nikšiću 51 cent i Danilovgradu 57 centi.
Što se tiče cijene vode za pravna lica, kubik je ubjedljivo najskuplji na Cetinju čak 2,44 eura, potom Kotoru 2,06 eura, Budvi 1,96 eura, Tivtu 1,94 eura, Pljevljima 1,92 eura i Herceg Novom 1,76 eura.
Najjeftinija “privredna voda” je u Andrijevici 41 cent, Šavniku 50 centi i Gusinju 65 centi.
Interesantno je da cijene vode u Beranama, Herceg Novom i Kotoru nijesu mijenjane od 2008. godine.
U Izvještaju se navodi da gradska vodovodna preduzeća, ne računajući Petnjicu i Kolašin, zapošljavaju ukupno 2.211 radnika, od čega je najviše zaposleno u podgoričkom Vodovodu njih 599.
Značajan broj radnika zapošljavaju gradski vodovodi Budva 240 radnika, Bar 166 radnika, Herceg Novi 145 radnika, Ulcinj 124 radnika i Nikšić 138 radnika. Vodovod Andrijevica zapošljava najmanje službenika njih 13.
U Izvještaju se potenciraju i veliki gubici u sistemima gradskih vodovoda koji u prosjeku iznose ogromnih 66 odsto. Gubitke u sistemu i nerentabilnost pojedinih vodovoda, godinama nazad, su pokrivane iz gradskih budžeta.
“Stepen neprihodovane vode u Primorskom regionu iznosi 72,24 odsto, u Središnjem 56,49 odsto, dok je u Sjevernom regionu iznosi 76,43 odsto. Kao i prethodne godine, posebno se ukazuje na stanje kod vršilaca u Petnjici i Šavniku. Oba vršioca ne vrše mjerenje količine zahvaćene vode, kao ni količine vode koja se isporučuje korisnicima”, konstatuje se u Izvještaju.
U toku 2019. godine za uslugu j avnog vodosnabdij evanja korisnicima iz kategorije fizička lica fakturisano je ukupno 18,1 miliona eura, dok je korisnicima iz kategorije pravna lica fakturisano 13.1 miliona eura.
Iako je odnos količine isporučene vode za fizička i pravna lica na nivou Crne Gore 73:27, u ukupno fakturisanoj vrijednosti za uslugu javnog vodosnabdijevanja odnos fizičkih i pravnih lica iznosi 58:42.
Ovakve cijene vode u Crnoj Gori govore da očigledno postoji subvencionisanje fizičkih lica na račun pravnih lica, što “ne odražava troškovni princip po kojem korisnik treba da plaća uslugu zavisno od troškova koje pričinjava sistemu”.
Regulatorna agencija navodi da će u narednim godinama doći do postepenog izjednačavanja cijene vode za fizička lica (domaćinstva) i za pravna lica gdje, kao što se vidi postoji ogromna razlika.
Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o komunalnim djelatnostima uvedena postepenost u izjednačavanju cijena za ove kategorije korisnika, u periodu od pet godina od stupanja na snagu tog zakona, u skladu sa metodologijom Agencije.
“S tim u vezi, metodologijom Agencije predviđen je koeficijent postepenog izjednačavanja cijena, u skladu sa dinamikom predviđenom zakonom. Uvođenjem koeficijenta postepenog izjednačavanja cijena, izbjegava se da naglo izjednačavanje cijena za pravna i fizička lica dovede do značajnog rasta cijena, posebno za fizička lica”, zaključuje se u Izvještaju.
