Uzimanje bankarskih kredita uz subvencionirane troškove za kupovinu fizičkog zlata postalo je “nova moda” u Turskoj, izvijestio je BloombergHT.
Turci vide sužavanje mogućnosti ulaganja zbog prevladavajućih negativnih realnih deviznih kurseva, a na zlato gledaju kao na sigurnu luku, navodi se u publikaciji.
– Pad stopa potrošačkih zajmova takođe je učinio da građani budu skloni zlatu, citiran je Akif Turker, zlatar na Grand Bazaaru u Istanbulu.
Bazaar je istorijski vodeća zlatarnica u Turskoj.
– Građani su počeli da kupuju zlato kad su cijene stajale 300.000 lira po kilogramu, a sada su cijene dostigle 400.000 lira, dodao je.
Građani najprije dolaze da pitaju o cijenama, a zatim uzimaju gotovinski kredit s novčanim ratama putem svojih kreditnih kartica kako bi kupili fizičko zlato za ulaganje, rekao je Ali Vurmaz, još jedan zlatar na Grand Bazaaru.
Jedan navodni kupac na Bazaaru navodno je rekao kako je dva puta uzimao kredit u ove svrhe. Prvi put kupio je četvrtinu zlatnika s avansom od 10.000 lira na raspolaganju za 12 mjesečnih rata. On će banci vratiti 12.800 turskih lira. Drugom prilikom je uzeo kredit od 7000 lira nakon što je vrijednost njegovog zlata porasla na 14.300 lira.
Građani postepeno prodaju svoje zlato kako bi otplatili rate kredita u banci, kazao je Mehmet Ali Yildirimturk, još jedan zlatar na Grand Bazaaru.
Procjenjuje se da Turci imaju više od 5.000 tona zlata “ispod slamarice”. Količina deviznih ušteda na takav način nije poznata.
Sedmog juna pro-erdoganski dnevnik Aydinlik izvijestio je da su Turci koji ne žele da plate Tobin porez od 1% na konverzije valuta krenuli prema Grand Bazaaru, baš kao i u dobrim starim danima.
Tobin porez odnosi se i na fakturisane kupovine zlata.
Tahtakale na Grand Bazaaru najpoznatije je spolnotrgovinsko Forex tržište u Turskoj, ali je izgubilo svoju popularnost nakon što su devizne transakcije putem finansijskog sistema postale jednostavnije.
Sedmog aprila neimenovani ljudi koji su upoznati s tim pitanjem rekli su Bloombergu da je turski bankarski regulator BDDK poslao pismo nekim neimenovanim bankama tražeći od njih da spriječe zajmoprimce da koriste dug za ulaganje u strane valute, zlato i udjele.
To je bukvalno nemoguća misija. Čak i ako bi turske banke mogle spriječiti zajmoprimce da ulažu takve investicije u prvoj instanci, tada ne bi bilo moguće kontrolisati šta će raditi sa svojim novcem u sljedećoj ili čak kasnijoj instanci.
Kasnije u aprilu, dnevni list Hurriyet izvijestio je da je pitanje zloupotrebe potrošačkih kredita postavljeno na sastanku vlade i na raspravama koje je održao izvršni odbor vladajuće Stranke pravde i razvoja (AKP).
