Poslednjih desetak godina postoji trend da se devizne rezerve u plemenitim metalima povlače iz inostranih u matične centralne banke
Svih 36,7 tona zlata u deviznim rezervama Srbije nalazi se u trezoru Narodne banke Srbije, izjavila je guvernerka NBS Jorgovanka Tabaković uz napomenu da su prethodnih nekoliko mjeseci transportovali 12 tona zlata kupljenih na tržištu prošle godine, kao i jednu tonu koja je od ranije bila u inostranstvu.
Prema ranijim izjavama guvernerke ta jedna tona stajala je u Bazelu u Banci za međunarodna plaćanja (BIS). Pored toga, početkom godine Ziđin koji eksploatiše borski rudnik isporučio je dve tone zlata Narodnoj banci, pošto NBS, po pravilu, otkupljuje zlato proizvedeno u Srbiji.
Na pitanje zbog čega je zlato premešteno u Srbiju Tabaković je odgovorila da je “repatrijacija zlatnih rezervi opšta praksa od Njemačke preko razvijenih zemalja do zemalja kao što je Srbija, obzirom na okolnosti u kojima funkcionišemo, na sporove sa nekim drugim zemljama koje su držale zlato u Londonu. Nijedna od zemalja koje imaju imovinu te vrste, ne žele da rizikuju problem, pa uključujući i teškoće sa transportom zlata, kao na primjer što smo mi imali kada je trebalo u vriijeme pandemije dopremiti keš u trenutku kada smo imali pojačane zahtjeve za isplatom gotovine u stranoj valuti, što je kratko trajalo”, kazala je Tabaković dodajući da niko ne želi da rizikuje, da imovinu koju ima neće moći iz bilo kojih razloga da povuče. Na kraju je misteriozno dodala da “teškoće u dopremanju posljednje tone zlata ostaće za nama, pa možda ih stavimo u neke memoare…”.
Poslednjih desetak godina postoji trend da se devizne rezerve u plemenitim metalima povlače iz inostranih u matične centralne banke s obzirom da se zlatne rezerve drže najviše u FED-ovom trezoru u Njujorku i kod Banke Engleske u Londonu. Njemačka, zemlja sa drugim po veličini zlatnim rezervama na svijetu od 3.359 tona, 2013. godine započela je proces vraćanja zlata u trezore Bundesbanke u Frankfurtu, s obzirom da je 70 odsto poluga bilo u inostranstvu.
U narednih sedam godina prebacili su 300 tona iz Njujorka i 374 tone iz Pariza. Sada se u Njemačkoj nalazi 1.710 tona, u Njujorku 1.236 tona, a u Londonu 432 tone zlata.
Holandija je 2014. preselila iz Njujorka u Amsterdam 122,5 tona zlata, čime je podigla procenat zlatnih rezervi koje drži kući sa 11 na 31 odsto. Austrija je 140 tona, polovinu svojih zlatnih rezervi, 2018. godine prebacila iz Londona u Beč, dok se druga polovina nalazi i dalje u Londonu i Švajcarskoj.
I manje zemlje Istočne i Centralne Evrope su prethodnih godina odlučile da prebace zlato u zemlju.
Rumunski parlament je 2019. donio zakon da se 90 odsto od 61 tone zlata koji su držali u Londonu, prebaci u Rumuniju.
A slučaj koji je guvernerka pomenula da su neke zemlje koje su držale zlato u Londonu imale problema da ga povrate, vjerovatno se odnosi na Venecuelu, ona od 2018. godine pokušava da vrati u zemlju oko 31 tonu zlata koju su čuvali kod Banke Engleske. U međuvremenu je Velika Britanija priznala za predsjednika Venecuele Huana Guaida, a ne Nikolasa Madura i Banka Engleske nije željela da vrati zlato vladi koju ne priznaje. Trenutno se vodi sudski spor oko zlata vrijednog milijardu dolara što je četvrtina ukupnih zlatnih rezervi Venecuele.
U 2020. godini centralne banke u svijetu su uvećale zlatne rezerve za 275 tona, ali su u prethodne dvije godine kupile više nego u ranijih 50 godina. U 2018. to je iznosilo 650, a u 2019. oko 656 tona zlata.
Razloge za repatrijaciju zlata Dejan Šoškić, profesor na Ekonomskom fakultetu u Beogradu i nekadašnji guverner NBS vidi u tome da se ono posljednjih godina mnogo manje koristi u međunarodnim plaćanjima, a da pri tome njegovo čuvanje košta.
“Od 1990-ih godina se smanjuje učešće zlata u deviznim rezervama zbog pada cijene i međunarodne finansijske institucije su preporučivale da se pređe na obveznice država koje nose kamatu. Mnogi misle da je zlato bezrizično, ali to je berzanska roba i njegova cijena raste i pada. Njegova funkcija u međunarodnim plaćanjima je marginalizovana. Sada imamo situaciju da su kamatne stope na obveznice jako niske, na neke poput njemačkih čak i negativne, pa se postavlja pitanje da li efektivno plaćati nekome da držite njihove obveznice ili kupiti zlato, čija cijena može i da poraste. Zato zlato postaje atraktivno, ali mislim da je to prolazno stanje i da će zbog inflacije centralne banke morati da podižu kamatne stope”, objašnjava Šoškić.
U javnosti se pojavljuje tumačenje i da što ima više zlata u rezervama to se šalje signal o većoj snazi države. Šoškić ističe da to nema mnogo logike, pošto je zlato berzanska roba i svako može da ga kupi, kao i da je to samo jedan od oblika imovine u kojoj centralna banka drži rezerve.
Ipak, nerijetko se u ovom trendu vraćanja zlata iz inostranstva traži geostrateško objašnjenje. Neven Cvetičanin, predsjednik Foruma za strateške studije objašnjava da trenutno živimo u najnestabilnijem periodu od Drugog svjetskog rata.
“Ovih 20 godina 21. vijeka se može nazvati nestabilnim, od 9. septembra, preko svjetske finansijske krize 2008. do Arapskog proljeća i rata u Siriji pa do sadašnjih dešavanja u Avganistanu. To se odražava i na ekonomske resurse, jer nema ekonomije bez politike. Kao posljedicu imamo da je zlato nekoliko puta skuplje nego pre 20 godina. U nestabilnim vremenima cijene tradicionalnih vrijednosti kao što je zlato skaču. Ono se lako konvertuje u novac ili neku drugu robu. Osim toga, u vrijeme nestabilnosti zemlje povlače depozite iz inostranih banaka gdje se zlato tradicionalno drži, kako bi se osigurale da u slučaju krize mogu da ga koriste”, napominje Cvetičanin.
Izvor: Danas.rs
