Kako hoteli treba da budu pripremljeni nakon korone

O Crnoj Gori kao bezbjednoj turističkoj destinaciji koja će, kada se stvore mogućnosti za realizaciju turističkih putovanja, spremno dočekati goste, ovih dana se uveliko govori. Kao što je poznato, već od 18. maja, a možda i ranije, planira se otvaranje hotela i restorana. Dok do toga ne dođe, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) objavila je privremeno uputstvo za sektor smještajnih kapaciteta, sa akcentom na kolektivne smještajne kapacitete u cilju sprečavanja širenja koronavirusa.

U dokumentu se navodi da hoteli i turistički smještajni objekti nisu podložniji zarazi od ostalih javnih ustanova koje posjećuje veliki broj ljudi koji komuniciraju, kako međusobno tako i sa zaposlenima.

“Ipak, to su mjesta gdje gosti privremeno borave zajedno i gdje je visok stepen interakcije gostiju i radnika. Upravo su za ove objekte specifični sljedeći aspekti – smještaj gostiju zajedno sa pratećim uslugama (hrana i piće, čišćenje, organizacija aktivnosti itd.) – i interakcija (između gostiju, između osoblja i osoblja sa gostima), koji zahtijevaju posebnu pažnju. Svaki zaposleni mora se strogo pridržavati osnovnih zaštitnih mjera protiv COVID-19 koje preporučuje Svjetska zdravstvena organizacija, kao što su higijena ruku, fizičko distanciranje, izbjegavanje dodirivanja očiju, nosa i usta, praktikovanje respiratorne higijene i poštovanje savjeta da ostanu kod kuće i potraže ljekarsku pomoć ukoliko imaju simptome koji su u skladu sa bolešću”, savjetuju u SZO.

Uprava objekta, ističu u SZO, trebalo bi da zauzme odgovoran stav prema suočavanju sa prijetnjom po zdravlje od COVID-19.

“Uprava, u konsultaciji sa lokalnim organom zdravstvene zaštite, hotelijerskom, restoranskom, ugostiteljskom i turističkom upravom i turističkim udruženjima, treba da utvrdi akcioni plan prilagođen situaciji i sprovede ga u skladu sa preporukama lokalnih i državnih organa za javno zdravlje sa ciljem sprečavanja pojave slučajeva, efikasnog upravljanja slučajevima i ublažavanja uticaja među klijentima i osobljem, uključujući čišćenje i dezinfekciju prostorija u kojima borave oboljele osobe. Plan, koji može da obuhvati rad na daljinu, trebalo bi da bude ažuriran po potrebi kao rezultat novih uputstava, procedura ili propisa koje su izdali nadležni organi”, navode u SZO.

Uprava treba da obezbijedi dovoljno ljudskih i ekonomskih resursa kako bi se osiguralo brzo i efikasno sprovođenje akcionog plana.

“Akcioni plan treba takođe da obuhvati i nabavku opreme i procedura, razvijene u saradnji sa lokalnim zdravstvenim organima, u cilju upravljanja sumnjivim slučajevima i njihovim mogućim kontaktima”, navode u SZO.

Sprovođenje akcionog plana i efikasnost preduzetih mjera treba često ocjenjivati kako bi se utvrdila usklađenost, identifikovali i ispravili nedostaci, a plan prilagodio praktičnom iskustvu.

“Krizni tim koji uključuje članove svakog relevantnog odjeljenja može pružiti podršku rukovodstvu u sprovođenju akcionog plana i blagovremenom prepoznavanju potrebnih prilagođavanja. Neophodno je biti oprezan na svaki neuobičajen porast izostanaka radnika, posebno zbog akutnih respiratornih infekcija, vjerovatno izazvanih virusom COVID-19”, savjetuju u SZO.

Preporučuje se vođenje dnevnika važnih sprovedenih aktivnosti i mjera i njihovo detaljno evidentiranje (npr. uključujući datum i vrijeme korišćenja dezinfekcionog sredstva, ko, gdje je koristio, itd.).

Uprava treba da informiše sve zaposlene o mjerama koje će biti usvojene i mjerama koje mogu zaštititi njihovo zdravlje i zdravlje drugih, uključujući preporuku da ostanu kod kuće i potraže ljekarsku pomoć ako imaju respiratorne simptome, kao što su kašalj ili nedostatak daha.

“Uprava treba da organizuje informativne obuke koje bi trebalo da obuhvate sve osnovne zaštitne mjere protiv COVID-19 i znake i simptome bolesti. Obuka može trebati i za posebne procedure”, savjetuju u SZO.

Recepcija 

Zaposleni na recepciji treba da budu dobro informisani o virusu COVID-19 kako bi bezbjedno mogli da obavljaju dodijeljene zadatke i spriječe moguće širenje COVID-19 u okviru objekta.

“Oni treba da budu u stanju da informišu goste koji se raspituju o politici objekta u pogledu uspostavljenih preventivnih mjera ili drugih usluga koje gosti mogu zahtijevati (na primjer, medicinske i apotekarske usluge dostupne na tom području ili u samom objektu). Oni bi takođe trebalo da savjetuju goste sa respiratornim simptomima da ostanu u svojim sobama dok ih ljekar ne posjeti – rukovodstvo treba to odmah da organizuje – kao i da pruže osnovne higijenske preporuke kada se to od njih zatraži”, navode u SZO.

Zaposleni na recepciji, ako je moguće, ne bi trebalo da budu starije ili osobe sa zdravstvenim problemima.

“Zaposleni na recepciji moraju preduzeti sve neophodne mjere predostrožnosti, uključujući fizičko distanciranje”, kazali su u SZO.

Zvanične, najnovije informacije treba da budu dostupne o putovanju u i iz zemalja ili sa područja u kojima se širi COVID-19.

“Zaposleni na recepciji treba da budu upoznati sa politikom popunjenosti smještajnih kapaciteta za praćenje osoba u slučaju sumnje na COVID-19. Najnovija definicija sumnjivog slučaja COVID-19 može se naći na sajtu Svjetske zdravstvene organizacije. Recepcija treba da ima odmah dostupne telefonske brojeve zdravstvenih organa, medicinskih centara, javnih i privatnih bolnica i pomoćnih centara za korišćenje kad god postoji mogućnost da gost može biti bolestan”, ističu u SZO.

Iako se upotreba maski ne preporučuje javnosti kao preventivna mjera, već samo onima koji imaju simptome virusa COVID-19 ili onima koji se brinu o njima, recepcija treba da ima medicinski pribor, koji sadrži antibakterijska dezinfekciona sredstva/maramice za površinsko čišćenje; maske za lice/oči (odvojene ili kombinovane, štitnik za lice, naočare); rukavice (za jednokratnu upotrebu); zaštitnu kecelju (za jednokratnu upotrebu); ogrtač dugih rukava i biorazgradivu jednokratnu vreću za otpad.

Poštujući propise u vezi sa zaštitom ličnih podataka i prava na privatnost, preporučljivo je nadgledati potencijalno bolesne goste u objektu.

“Zaposleni na recepciji treba da zabilježe sve relevantne incidente za koje saznaju, kao što su zahtjevi za posjete ljekaru. Ove informacije pomoći će gostima putem odgovarajućih savjeta, olakšavajući rano otkrivanje i brzo reagovanje u saradnji sa lokalnim organima zdravstvene zaštite”, navode u SZO.

Ističu d su zaposleni na recepciji dužni upravljati ovim informacijama sa diskrecijom, prepuštajući upravi i medicinskim službama da procijene situaciju i donesu odgovarajuće odluke.

Tehničke i usluge održavanja

Iz SZO ističu da je neophodno održavati koncentraciju dezinfekcionog sredstva u vodi za upotrebu i u bazenima ili spa centrima u granicama preporučenim u skladu sa međunarodnim normama i standardima, poželjno u gornjim granicama skale.

“Potrebno je provjeriti pravilno funkcioniranje opreme za pranje suđa i veša, posebno radnu temperaturu, kao i ispravnu dozu hemijskih sredstava za čišćenje i dezinfekciju”, navode u SZO..

Iako se COVID-19 ne prenosi vazduhom, već sa osobe na osobu putem malih kapljica iz nosa ili usta kada zaražena osoba kašlje ili izdiše, u SZO navode da bi trebalo posvetiti pažnju, kao i u normalnim okolnostima, praćenju stanja filtera i održavanju odgovarajućeg nivoa promjene vazduha u zatvorenom prostoru.

“Treba provjeriti pravilno funkcionisanje ventilacije, promjenu vazduha i opremu za odvlaživanje na zatvorenim bazenima”, naglašava se u smjernicama.

Ističe se i da treba redovno vršiti provjere kako bi se osiguralo pravilno funkcionisanje dozera za sapun i za dezinfekciona sredstva, sušača za ruke, dispenzera maramica za jednokratnu upotrebu i drugih sličnih uređaja.

“Neispravne jedinice treba brzo popraviti ili zamijeniti. Akcioni plan hotela treba da obuhvati instaliranje dispenzera za gel za dezinfekciju u različitim prostorijama hotela, uključujući javne toalete, koje koriste gosti i zaposleni i druga područja od interesa (npr. ulaz u trpezariju, restorane i barove).

Restorani, trpezarije i barovi

Zaposleni u restoranima, trpezarijama i barovima trebalo bi da vode strogo računa o ličnoj higijeni (učestalo i redovno pranje ruku, higijena kašljanja).

“Goste treba podsjetiti da prilikom ulaska i izlaska iz restorana ili trpezarije dezinfikuju ruke gelom za dezinfekciju, koji bi bilo poželjno da se nalazi na ulazu u te objekte”, navodi se u smjernicama.

Poželjno je, ističu, da gosti u snek-barovima izbjegavaju rukovanje hranom.

“Kada je potrebno, češće mijenjati hvataljke i kutlače, uvijek ostavljajući ove predmete u posebnim posudama. Očistite i dezinfikujte površine snek-bara nakon svake usluge. Automate za kafu, sokove i drugo, naročito djelove koji su više u dodiru sa rukama korisnika, treba očistiti i dezinfikovati minimum nakon svake usluge, a po potrebi i češće”, navode u SZO.

Što se tiče pranja posuđa, escajga i stolnjaka u SZO navode da treba koristiti uobičajene procedure.

“Svo posuđe treba oprati i dezinfikovati u mašini za pranje posuđa, uključujući predmete koji nisu korišćeni, jer su mogli biti u kontaktu sa rukama gostiju ili zaposlenih. Ukoliko je iz bilo kojeg razloga potrebno ručno pranje, treba slijediti uobičajene korake (pranje, dezinfekcija, ispiranje), uz maksimalan nivo mjera predostrožnosti. Sušenje treba obaviti upotrebom papirnih ubrusa za jednokratnu upotrebu. Isto tako, stolnjake i salvete treba oprati na uobičajen način”, navodi se u smjernicama.

Kad god je to moguće, preporučuje se prisustvo maksimalno četiri osobe na 10 kvadratnih metara.

“Stolovi treba da budu raspoređeni tako da udaljenost od naslona jedne stolice do naslona druge stolice bude veća od jednog metra i da se gosti međusobno gledaju sa udaljenosti od najmanje jedan metar”, navodi se u smjernicama.

Iako trenutni dokazi ukazuju na to da se kod većine djece javljaju manje ozbiljni respiratorni simptomi COVID-19, postoje izvještaji o djeci zaraženoj COVID-19, kod kojih se razvio teži oblik ili kritično stanje bolesti, a neka djeca su umrla.

“Osobe odgovorne za djecu treba da budu na oprezu kada su u pitanju bilo kakvi znaci respiratornih oboljenja i da odmah obavijeste roditelje djeteta kao i upravu o takvim okolnostima. U zavisnosti od lokalnog konteksta, uključujući broj djece i uputstva državnih zdravstvenih organa, trebalo bi razmotriti zatvaranje prostorija za dječiju zabavu. U svakom slučaju, u ovim objektima treba primijeniti posebne protokole za čišćenje i dezinfekciju”, savjetuju u SZO.

Čišćenje i održavanje objekta

Čak i ako u objektu nema slučajeva COVID-19, preporučuje se da higijenske usluge budu unaprijeđene.

“Posebnu pažnju treba posvetiti primjeni mjera za čišćenje i dezinfekciju u zajedničkim prostorijama (toaleti, hodnici, liftovi, itd.) kao opšte preventivne mjere tokom čitave epidemije COVID-19. Posebnu pažnju treba posvetiti predmetima koji se često dodiruju, kao što su ručke, dugmići lifta, rukohvati, prekidači, kvake i sl. Osoblje za održavanje higijene trebalo bi da dobije instrukcije o tome”, navode u SZO.

Kao dio akcionog plana u sektoru turističkog smještaja za COVID-19, trebalo bi da postoji poseban plan čišćenja i dezinfekcije u situacijama u kojima u objektu borave bolesni gosti ili zaposleni ili im je uspostavljena dijagnoza COVID-19 u roku od nekoliko dana nakon napuštanja objekta.

Osoblje za čišćenje treba obučiti o upotrebi i obezbjediti im opremu za ličnu zaštitu-rukavice, jednokratni ogrtači, zatvorena obuća.

“Ako sprovode procedure koje proizvode prskanje (npr. za vrijeme pranja površina), dodajte štitnik za zaštitu lica i nepropusnu kecelju. Takođe bi trebalo da imaju pristup dovoljnoj količini dezinfekcijskih sredstava i ostalih zaliha”, savjetuju iz SZO.

Postupanje u slučaju prisustva COVID-19 u hotelima i turističkim smještajnim objektima

Ukoliko gost ili zaposleni imaju simptome akutne respiratorne infekcije, u SZO savjetuju da se odmah preduzmu napori da se smanji kontakt oboljele osobe sa svim gostima i zaposlenima u objektu.

“Odvojite bolesnu osobu od ostalih osoba najmanje 2 m (6 stopa). Ako situacija zahtijeva, a bolesna osoba nije prebačena u medicinsku ustanovu, Uprava će razmotriti odgovarajuće mjere za zbrinjavanje bolesne osobe na adekvatan način. Ovo bi moglo uključivati potrebu za potencijalnim imenovanjem jednog člana osoblja koji je dovoljno obučen za prevenciju i kontrolu infekcije, kao i definisanje politike i mjera za zaposlene ukoliko dobiju simptome nakon pružanja usluge bolesnoj osobi. Ako je moguće, označite jedno kupatilo koje će koristiti samo bolesna osoba”, navode u SZO.

Nadležni u turističkim objektima mogu da zahtijevaju od oboljele osobe da nosi medicinsku masku i sprovodi respiratornu higijenu prilikom kašljanja i kijanja.

“Ukoliko oboljeli ne može da podnese medicinsku masku, obezbijedite joj maramice kojim će prekriti usta i maramicu odmah baciti u biorazgradivu vreću za odlaganje otpada. Ako ne postoji biorazgradiva vreća za odlaganje otpada, stavite je u netaknutu plastičnu kesicu, zapečatite je i smatrajte je biološkim otpadom; operite ruke sapunom i vodom ili ih protrljajte alkoholom”, navode u SZO.

Takođe, u slučaju da oboljela osoba ne može nositi masku, treba izbjegavati direktan kontakt sa tom osobom, osim ako ne nosi barem jednokratni ogrtač, rukavice, masku i zaštitu na očima.

“Kada ste u prisustvu oboljelog gosta ili zaposlenog koji dolazi iz pogođenog područja, a koji ima groznicu, uporni kašalj ili otežano disanje, uvjek koristite dodatnu zaštitnu opremu (univerzalna oprema za mjere predostrožnosti), uključujući masku, zaštitu za oči, rukavice i ogrtač”, navode u SZO.

Slučaj zaraženog radnika

Ako zaposleni prijavi respiratorne simptome, mora odmah prestati sa radom i potražiti medicinsku pomoć.

“Osoblje treba da ostane izolovano u odgovarajućoj prostoriji dok se ne obavijeste medicinske službe. Radnik sa simptomima treba da bude opremljen maramicama za jednokratnu upotrebu i maskom koju treba da nosi kada su druge osobe prisutne ili kada treba da uđu u zajedničke prostorije”, navode u SZO.

Zaposlenog koji od kuće javi da ima respiratorne simptome poslodavci treba da savjetuju da ostane kod kuće i potraži ljekarsku pomoć.

“Zaposleni koji od kuće javi da mu je dijagnostikovan COVID-19 treba da se pridržava uputstava koje su dobili od ljekara, uključujući preporuku za samoizolaciju dok simptomi potpuno ne nestanu. Da bi pacijent sa COVID-19 prošao kroz blaži oblik bolesti i potpuno se oporavio potrebno je oko mjesec dana)”, ukazuju iz SZO.

Slučaj zaraženog gosta

Ako je zaražena osoba gost turističkog objekta, ne preporučuje se nastavak boravka bolesne osobe u objektu.

“Osoba se može privremeno izolovati u sobi do intervencije lokalnih zdravstvenih organa i pod uslovom da se soba ne dijeli sa drugim gostima. Posjetiocima nije dozvoljeno da uđu u prostoriju u kojoj je zaraženi gost. U zavisnosti od raspoloživosti prostorija, osobe koje su u pratnji, ako ih ima, treba premjestiti u drugu prostoriju”, navode u SZO.

Kako bi se rizik od prenošenja zaraze na druge goste ili zaposlene sveo na minimum, simptomatski gosti treba da napuste hotel u skladu sa uputstvima uprave objekta i organa lokalne zdravstvene zaštite.

“Procijeniće se stanje simptomatskog gosta i ako odgovara definiciji sumnjivog slučaja, biće prebačen u određenu zdravstvenu ustanovu”, navode u SZO.

Zaposleni, koji su uključeni u prevoz sumnjivih slučajeva treba da primjenjuju prakse prevencije i kontrole infekcije prema uputstvima SZO.

“Oni bi trebalo rutinski da sprovode higijenu ruku i nose medicinsku masku, zaštitu za oči, rukavice i ogrtač prilikom prevoza pacijenata za koje se sumnja da su zaraženi COVID-19 radi transporta u vozilu hitne pomoći. Oni treba da operu ruke prije stavljanja i nakon uklanjanja lične zaštitne opreme”, navode u SZO.

Vozač hitne pomoći treba da bude odvojen od slučajeva.

“Nije potrebna zaštita ako postoji strogo fizičko razdvajanje između vozača i slučaja na koji se sumnja. Ako je moguće, vozač ne bi trebalo da bude uključen prilikom uvođenja pacijenta u kola hitne pomoći. Ako pomaže prilikom unošenja pacijenta za kojeg se sumnja da je zaražen COVID-19, vozač treba da nosi LZO, uključujući masku, rukavice, ogrtač i zaštitu za oči”, ističu u SZO, dodajući da je neophodno temeljno očistiti transportna vozila.

Ako ne postoje druge mogućnosti osim zadržavanja bolesnog gosta za kojeg se sumnja da ima COVID-19, sa blagim simptomima, trebalo bi razmotriti samoizolaciju u sobi.

“Posjete ljekara trebalo bi vršiti u sobi bolesne osobe kad god je to moguće, izbjegavajući potrebu da pacijent ide u ljekarsku ordinaciju. Bolesni gost za koga se sumnja da ima COVID-19 trebalo bi da ostane u posebnoj sobi, osim u slučaju djece ili osoba kojima su potrebni njegovatelji. Bolesna osoba ne bi trebalo da prima posjetioce, ili ako ih ima, posjete treba da budu ograničene na ono što je strogo potrebno. Gost treba da dobije hranu u sobi. Bolesne osobe ne treba da dijele kupatilo sa drugim osobama, niti peškire, prekrivače ili bilo koju vrstu odjeće sa njegovateljima”, ističe se u smjernicama.

Ljekar koji je zadužen za zaraženu osobu treba da rođacima i osobama koje su pratnji dostavi informacije u vezi sa mjerama za kontrolu infekcije koje bi trebalo da usvoje.

“Samo jedna osoba treba da bude zadužena za brigu o bolesnoj osobi. Trudnice ili druge osobe sa visokim rizikom za razvoj teške bolesti izazvane COVID-19 ne bi trebalo da budu njegovatelji. Njegovatelji bi trebalo samostalno da nadgledaju pojavu simptoma, posebno groznice i kašlja, i dobiju ljekarsku pomoć ako se takvi simptomi pojave”, savjetuju u SZO.

Odjeća bolesnog pacijenta, kao i posteljina u prostoriji u kojoj boravi, treba da se peru po uobičajenim procedurama.

“Kao mjera predostrožnosti, te predmete treba odlagati i prevoziti u zatvorenim kesama. Uprava hotelskog i turističkog objekta nema ovlašćenja da primorava bolesne goste da privremeno ostanu u svojoj sobi ili da spriječi da primaju posjete drugih gostiju”, navode u SZO.

Identifikovanje kontakata treba da započne odmah nakon što je u objektu identifikovan sumnjivi slučaj.

Svjetska zdravstvena organizacija definiše kontakt kao osobu koja je dva dana prije i 14 dana nakon pojave simptoma potencijalnog ili potvrđenog slučaja bila izložena.

“U kontekstu hotelskog i turističkog objekta, kontaktom se mogu smatrati: saputnici ili osobe koje pružaju njegu koji su imali bliski kontakt sa sumnjivim slučajem; zaposleni koji je određen za brigu o bolesnim osobama i ostali članovi koji su možda bili u bliskom kontaktu sa bolesnim osobama ili prostorijama koje oni koriste (npr. kupatilo) ili njihovim uobičajenim predmetima (npr. korišćena posteljina i odjeća )”, navode u SZO.

SZO preporučuje da svi kontakti pacijenata sa COVID-19 budu u karantinu tokom 14 dana od trenutka kada su bili izloženi pacijentu.

Slični Članci