Najstariji milenijalci ove godine pune 40 godina. Tipičan današnji četrdesetogodišnjak ima znatno manju zaradu, a daleko veće troškove i dugove nego njegovi roditelji, kasnije se skućio i dobio djecu. Sa druge strane, to je jedinstvena generacija koja zna i za bolja vremena i za neizvjesnost koju donosi neprekidna ekonomska kriza. Ona se izdvaja od svih ostalih po tome što je i „analogna“ i „digitalna“. Zato po svom načinu razmišljanja i vrijednostima predstavlja most između prethodnih i novih generacija.
Najstariji milenijalci ove godine pune 40 godina i ulaze u srednje doba. Pripadnici ove generacije sada su stari između 25 i 40 godina, a najmlađi najstarije već zovu „gerijatrija“. Iako se milenijalci u medijima i dalje najčešće prikazuju kao mladi ljudi koji su opsjednuti „selfijima“, troše previše novca na tost sa avokadom i ostale pomodnosti, ta slika je daleko od stvarnosti, ističu analitičari Istraživačkog centra Pju.
Prije svega, kao i svi drugi, i milenijalci stare, a oni što ulaze u četrdesete već su u dobu kada se očekuje da su porodični ljudi sa stabilnim poslovima i prihodima. Da li je to zaista tako u slučaju današnjeg tipičnog četrdesetogodišnjaka u Sjedinjenim Američkim Državama, čiji je život obilježila posustala ekonomija?
Manja zarada a veći troškovi
Kada je 2007. godine izbila finansijska kriza u SAD koja je ubrzo zaplila svijet, današnji četrdesetogodišnjak je imao 26 godina. To je starosno doba u kome je malo ko počeo da obezbeđuje značajne prihode, i kada svaka generacija tek krči svoj put ka zaposedanju pozicija u poslovnom svijetu.
Umjesto proboja, današnji četrdesetogodišnjaci su već na samom početku svoje karijere bili „zakucani“ svjetskom krizom i postali njene najveće žrtve. Ušli su na sumorno tržište rada koje se dugo oporavljalo, plate su stagnirale, a posljedice prethodne krize osjećale su se i kada je svijet zakoračio u novu, izazvanu korona virusom.
Tipični četrdesetogodišnji milenijalac u SAD zarađuje oko 73.000 dolara godišnje. Generacija bejbi bumera je sa 40 godina u prosjeku zarađivala 112.000 dolara, a generacija X oko 94.000 dolara godišnje. Uporedo sa padom zarada, rasli su svi životni troškovi, od zdravstvene zaštite do stanovanja.
Dvostruko veće školarine
Primjera radi, školarine su se više nego udvostručile od osamdesetih godina prošlog vijeka, a dug po osnovu studentskih kredita dostigao je nacionalni rekord od 1,5 hiljada milijardi dolara 2019. godine. Mnogi milenijalci preuzeli su dobar dio ovog dužničkog tereta.
Tipični četrdesetogodišnji milenijalac upisao je fakultet 1999. godine, a diplomirao 2003. godine. Zvanična statistika pokazuje da je 73% studenata koji su diplomirali te godine imalo studentski kredit. Te godine prosječan dug po diplomiranom studentu bio je 16.070 dolara, što bi danas iznosilo 22.170 dolara.
Ali ta suma je opet manja u poređenju sa dugom po istom osnovu koji sada ima najmlađi milenijalac, koji ove godine puni 25 godina. Kada je diplomirao, njegov dug za studentski kredit je iznosio oko 29.500 dolara.
Najviše kredita za stanovanje
Stoga od ukupnih 128.000 dolara dugovanja koje ima današnji četrdesetogodišnjak, dobar dio potiče od stambenih kredita. Podaci pokazuju da 62% najstarijih milenijalaca posjeduje sopstvenu kuću, što je ipak znatno manji procenat u poređenju s prethodnim generacijama. Sa 40 godina kuću je posedovalo 66% bejbi bumera i 68% pripadnika generacije X.
Kao jedna od posljedica ekonomske krize koja je zadesila milenijalce, u javnosti se često zaključuje da su oni „odložili“ sve obaveze koje su karakteristične za odrastanje, poput zasnivanja braka i roditeljstva. Gotovo svaki dan u javnosti se upozorava da žene danas rađaju kasnije nego ikada prije. Podaci djelimično demantuju takvu sliku, budući da 66% milenijalaca starih 40 godina ima djecu, ali najveći broj njih su postali roditelji znatno kasnije u odnosu na prethodne generacije.
Generacija bez generacije
Ipak, ono što najviše izdvaja današnjeg četrdesetogodišnjaka ne samo od drugih, već i od njegove generacije je osjećaj da on nema generaciju sa kojom bi se u potpunosti poistovjetio. On pamti bolja ekonomska vremena i način na koji su živjeli njegovi roditelji i istovremeno dijeli neizvesnost i probleme mlađih, koji odrastaju u vremenu „iz jedne krize u drugu“.
Generacija koja danas ima 40 godina je i „analogna“ i „digitalna“, za razliku od mlađih zna da se služi tradicionalnim sredstvima u poslovanju i svakodnevnom životu, a nasuprot svojim roditeljima veoma brzo se prilagođava digitalnim novotarijama i još uvjek je zanima budućnost.
Stoga neki sociolozi najstarije milenijalce svrstavaju u posebnu, mikrogeneraciju, koja se izdvaja po tome što po svom načinu razmišljanja i vrijednostima predstavlja most između prethodnih i novih generacija. To je generacija koja najbolje može da premosti ogroman generacijski jaz između onih koji su se družili u životu a ne na društvenim mrežama, i onih koji ne mogu da razumiju kako je svijet uopšte mogao da postoji bez društvenih mreža.
Izvor: Bif.rs
