Uprkos stresnim scenarijima gorim nego u stres testovima tržišnih regulatora, gotovo svi bankarski sektori u Centralnoj i Istočnoj Evropi trenutno su u mnogo boljem temeljnom položaju nego što je bilo prije globalne finansijske krize 2008. godine, navodi se u istraživanju Raiffeisen banke pod nazivom “COVID-19 & CEE: Prva procena zaraze – uključujući realnu ekonomiju i bankarski sektor“, izveštava Indikator.ba.

Rečeno se odnosi na nekoliko dimenzija. Prvo, kreditni rast je umjeren posljednjih godina i stoga je preuzimanje rizika disciplinovano. Stoga bi nadolazeći trend “loših” kredita (NPL) trebao biti manje brutalan.

Drugo, kreditni rizici u stranoj valuti znatno su niži nego prije globalne finansijske krize. Treće, kapitalni tampon danas je znatno veći (uključujući dodatnu izgradnju kapitalnog tampona na brže rastućim tržištima).
Povrh toga, lokalno (re)finansiranje značajno je ojačano poslednjih godina i nije bilo spoljnih uticaja prekograničnog finansiranja kao prije globalne finansijske krize.

“Važno je i stoga da vidimo manje temeljne potrebe za vanjskim uravnoteženjem. Stoga bi iz temeljne perspektive trebalo biti manje negativnih rizika povezanih s valutom”, navode istraživači Raiffeisena.

U istraživanju se zaključuje da bi glavni zajmodavci koji djeluju u regiji trebali biti u stanju da djeluju kao stabilizator. To pretpostavlja, međutim, da se nalaze razumna nacionalno i međunarodno koordinisana rješenja – unutar EU i u zemljama koje nisu članice EU-a u regiji CEE, gde su zapadnoevropske banke ključni sistemski igrači.

“Ovdje razmišljamo o razumnim rješenjima u vezi s posebnim porezima na banke, dodatnim garancijama kapitala ili moratorijem za naredne mjesece”, navode iz Raiffeisen banke.

Gledajući prema napred, u ovoj banci trenutnu krizu vide i kao priliku za uravnoteženiji odnos između politike i banaka nego posljednjih godina.

“Banke će sada morati da odigraju ključnu ulogu u zaustavljanju insolventnosti i preko potrebnoj makro stabilizaciji u narednim mjesecima. Štaviše, u trenutnoj situaciji važno je zapamtiti i “naučene lekcije” iz posljednje krize i Bečke inicijative. Ovdje je mnogo postignuto efikasnom saradnjom između privatnog sektora i javnih vlasti (uključujući finansijsku potporu MMF-a i EU). U tom pogledu, u to vrijeme je vjerovatno bilo utrošeno manje javnih sredstava nego u scenariju bez takve saradnje”, zaključuje se u istraživanju.